Odgovarajući na pitanje tko će profitirati od aktualnog vala demonstracija u BiH, Raos diferencira nekoliko mogućih slavljenika.

Kao prvo, Miloradu Dodiku, ali i službenom Beogradu, ovi prosvjedi poslužit će kao odličan argument da je BiH nestabilna i disfunkcionalna te pružiti opravdanje za daljnje udaljavanje službene Banja Luke od glavnog grada Sarajeva i još snažnije zbližavanje sa Srbijom. U tom kontekstu ne trebaju ni začuditi ponovne najave mogućeg referenduma o odcjepljenju Republike Srpske koje će vjerojatno uslijediti u skoro vrijeme.

Kao drugo, službenom Sarajevu će gnjev prosvjednika i njihovi zahtjevi za ukidanjem županijske/kantonalne podjele poslužiti kao dodatna snaga u prepirkama s hrvatskim političarima oko mogućeg preustroja Federacije BiH i uspostave istinske političke ravnopravnosti triju naroda na čije ostvarenje je nedavno pozvala i deklaracija usvojena u Europskom parlamentu.

Treće, Željko Komšić preko prosvjednika dobio je priliku napakostiti svojoj bivšoj stranci te preoteti barem dio birača SDP BiH.

Naposljetku, Fahrudin Radončić, medijski mogul (Dnevni avaz) koji ima bliske poslovne veze s Naserom Kelmendijem, kontroverznim kosovskim poduzetnikom kojeg se smatra čelnikom kartela organiziranog kriminala čiji ogranci sežu i u sam politički vrh Crne Gore, mogao bi vrlo lako, nakon što odjeci prosvjeda dodatno nagrizu SDP BiH i SDA, prerasti u izbornog pobjednika.
315042,315192 ,315166,315032 Radončić bi se građanima mogao predstaviti kao tehnokratski premijer koji će donijeti zemlji prosperitet, a u stvari inicirati berluskonizaciju BiH. Radončiću će za potrebnu većinu možebitno poslužiti Komšić, ali i neka od manjih poduzetničkih stranaka poput Narodne stranke Radom za boljitak širokobriješkog vlasnika mesne industrije Jerka Ivankovića Lijanovića.

Bosni i Hercegovini je istinski potrebna temeljita rekonstrukcija ustavne arhitekture zemlje (takozvani Dayton II) kako bi se postigla stabilna i funkcionalna država, kao i sadržajna politička ravnopravnost triju konstitutivnih naroda te stvorili preduvjeti za gospodarski razvoj i uključivanje u procese europskih i atlantskih integracija.

No prilično je izgledno da ovi krvavi prosvjedi nisu kumovali takvom raspletu, već su trasirali put BiH prema daljnjoj sprezi politike i kriminala i produbljivanju osjećaja nesigurnosti i nepovjerenja u bosanskohercegovačkom društvu, zaključuje Raos.

Cijeli članak Višeslava Raosa u časopisu Banka možete pročitati ovdje