Ne treba se podsmjehivati izljevima oduševljenja srbijanske strane zbog početka pristupnih pregovora s EU: u Srbiji uskoro slijede izbori – beogradski svakako, 16. ožujka, a opći su skoro izvjesni – pa se vladajuća koalicija mora trsiti onim čime može. Obećavali su taj 21. siječnja mjesecima i – eto ga.

Emisija 'Kontekst' Al Jazeere Balkans o srpskim pristupnim pregovorima

Sada, kao što je u Hrvatskoj dobro poznato, slijede teška i povremeno bolna usklađivanja po onim čuvenim poglavljima. Zahvaljujući ljubaznosti hrvatske strane, Srbija je na vrijeme dobila prijevode svih tih tisuća pitanja, pa sada ne mogu reći da ne znaju što ih čeka. Već je jasno da su tri poglavlja od kritičnoga prioriteta: 22, 23. i 35. Dakle pravosuđe, opća sigurnost i vladavina prava; i 35. - ono što tamo zovu 'koš za smeće', za restlove, to jest, a što se razlikuje od kandidata do kandidata. U slučaju Srbije riječ je, dakako, o Kosovu koje ne prestaje figurirati kao glavna tema pridruživanja EU, iako bismo mogli nabrojati neke zapravo mnogo važnije teme od kojih će buduće srbijanske vlade tek zaboljeti glava.

Taknuto-maknuto

Ne zna se što će tu biti teže: metodologija procesa pridruživanja koja je stroga ili sadržaj pojedinih poglavlja. Andrej Engelman, slovenski i europski stručnjak za eurointegracije, upozorio je u jednom intervjuu za beogradsko Vreme na princip kojega se EU drži u takvim pregovorima: šahovskim žargonom to se zove 'taknuto-maknuto'. Dakle, nema revizije jednom postignutih dogovora i suglasnosti (što je Hrvatska na bolan način shvatila po pitanju europskog uhidbenog naloga). Tri puta mjeri – jednom reži, vele šnajderi. U slučaju kolebanja, predomišljanja i za Srbiju tako tipičnih cjenjkanja i hohštapleraja – to se poglavlje vraća na svoj početak i sve ide iznova. Engelman zna o čemu govori; pitanje je samo hoće li ga ovi naši prevaranti ozbiljno shvatiti.

Svi se načelno slažu da bi se stalno izaslanstvo za pridruživanje trebalo sastojati od stručnjaka, uz samo jednu jaku političku ličnost na čelu, kao operativnu vezu s izvršnom i zakonodavnom vlašću. Sada Srbija ima ministra za europske integracije, Branka Ružića, kao takvu ličnost; kao predvodnik stručnoga dijela ekipe, javlja se Tanja Miščević, iskusna direktorica vladina Ureda za europske integracije, lice nestranačko i nesporno. Hoće li to tako ostati, ovisi – kao i obično – o ishodu tih nekih očekivanih izbora i zadovoljavanju apetita koalicijskih partnera i vlastite pobjedničke stranačke kamarile; to je ovdje u Srba vazda bilo najvažnije.

Stječe se dojam da je ovaj početak pristupnih pregovora donio tek predah i poen više u predizbornoj kampanji; a nakon izbora ćemo već vidjeti...

Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić i dalje vjeruje da neće izgubiti Kosovo

Svim eurofilskim izjavama i prisezanjima unatoč, još ne djeluje uvjerljivo motivacija sadašnje vlasti. Ovoga trenutka ona se svodi na polagano pakiranje te nesretne kosovske priče u poglavlje 35. Tu je – na obostrano zadovoljstvo – pronađen smokvin listić u obliku tajanstvenog 'Pravno obavezujućeg dokumenta' za Beograd i Prištinu, kojime će se stvarna neovisnost Republike Kosovo priznati, a da se formalno ne prizna. Andrej Engelman bio je jasan (to mu je i posao): u granice Srbije Kosovo ne spada niti će spadati, pa srbijanski parlament bolje da ne donosi zakone koji bi se imali odnositi i na teritorij Kosova i molim. Tu je Europska komisija nepopustljiva, kakve god zvukove puštali razni funkcioneri. To će poglavlje oko Kosova vjerojatno biti obavljeno bezbolnije nego što izgleda, jer je već svakom beogradskom vrapcu jasno da je Kosovo otišlo zauvijek – po nabavnoj cijeni iz 1912.

Screening stranačkog aparata

Mnogo veći problemi pojavit će se u ta dva prokleta poglavlja 23. i 24; vladavina prava, sigurnost i pravosuđe, dakle. Pravosuđe je upropašteno blesavim reformama Tadićeve kamarile, kada su suci i tužitelji bili postavljani po stranačkim kvotama, kada je mreža sudova smanjena na opći užas ljudi koji su morali putovati po sto kilometara zbog sitnih parnica i sličnih poslova koji se u normalnim državama (poput Hrvatske, pa mi vi recite da sam u krivu) obavljaju kod pametno raspoređenih javnih bilježnika. Reforma reforme koju je nova vlast poduzela nije olakšala nikome ništa, jer je provedena po sličnim mjerilima, stranačkim to jest. Policija je i dalje žrtva stranačkih kombinacija, na njoj se štedi i još nedostaje trećina planiranog formacijskog sastava. Tajne službe i dalje su pod stranačkim nadzorom. Ovi najnoviji cirkusi s po udvorničkim medijima unaprijed najavljivanim hapšenjima, teško da će uvjeriti bilo koga u ozbiljnost 'borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala'. Za gromoglasno najavljivane i slavljene akcije protiv narkodilera ('Grom', pa 'Grom 1' itd) u četvrtak će predsjednik Republike osobno, Toma Nikolić, izjaviti da su propale zbog 'curenja informacija' iz MUP-a. To je očiti nastavak glodanja ugleda i rejtinga Ivice Dačića, premijera i ministra unutarnjih poslova, i to je svima jasno. Kako će onda policija raditi? Ili je netko upozoravao narkodilere ili nije; trećeg nema, ali to treba prvo utvrditi, prije skandaloznih optužbi.

Sada nastupa vrijeme analitičkog pregleda (srpski: screening) svakoga od tih 35 poglavlja. Jeste li uskladili ovo? A što ćete s onime? Pušenje ste zabranili, ali nedovoljno. Masline ne sadite, pa ćemo to izostaviti. A koliko ste slučajeva izgubili pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu? Toliko! Pa vi ste rekorder u Europi! Najvećim dijelom zbog nerazumno dugog trajanja procesa? Pa što vaši suci rade? I tako dalje.

Promjena iznutra

Tako smo došli do biti problema: srbijansko izaslanstvo će se u tim pristupnim pregovorima truditi i trsiti koliko može, ali bez stvarne i iskrene suradnje vlade i parlamenta u Beogradu neće postići mnogo. A vlade će se mijenjati, svaka će stranka imati svoje uvjete za podršku europskim integracijama, tajkuni će uvjetovati potporu strankama štiteći vlastite monopole, vladajuće stranke osiguravat će sebi biračko tijelo ustupcima na planu strukturnih reformi gospodarstva itd. Ministar gospodarstva Saša Radulović, hladan i racionalan čovjek, uzalud će ukazivati na potrebu reformiranja ekonomije, kao i do sada (pitanje je koliko će on potrajati tu gdje jest). Lako je bilo Josipu Brozu Titu igrati na bipolarnost tadašnjega svijeta i dobivati s obje strane. Ovoj Srbiji neka slična politika 'nesvrstanosti' pomoći neće niti može: premala je, Rusija je daleko, Kina još dalje, a obje hoće profit. Valja se mijenjati iznutra, ali još ne vidimo postoji li svijest o tome.