Tako je glasio dio dijagnoze Republike Hrvatske koji je stranka ORaH predstavila na svom prvom političkom programskom istupu na tribini 'Održivo gospodarstvo – izlaz iz krize'. Dugogodišnji profesor s Ekonomskog fakulteta u Splitu dr. Zlatan Reić redom je isticao primjere tehnološke zaostalosti u koju je Hrvatska zapala, a koja je dovela do toga da zemlja grca u dugovima i nezaposlenosti.

'Bitan dio održiva razvoja jest oslanjanje na postojeći sektor, na 800.000 zaposlenih u 97.000 tvrtki. Ono što je bitno za njih jest da znaju da se uvjeti poslovanja neće mijenjati sljedećih godina', kazao je Reić, a tijekom tribine Mirela Holy je kao težak problem baš na tom tragu navela da se u posljednje dvije godine porezna politika mijenjala čak pet puta, što je bilo pogubno za male i srednje poduzetnike.

Iako ORaH svoj plan porezne politike namjerava predstaviti tek za tri mjeseca, Reić je najavio da će on sadržavati povećavanje neoporezivog dijela dohotka, odnosno da će porezna politika biti socijalno pravednija. Odakle bi se onda financiralo mnoštvo projekata iz područja energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije, elektrificiranog željezničkog prijevoza, gospodarenja otpadom, proizvodnje energije iz biomase?

'Primjerice, u Koprivnici Grad je nabavio sedam električnih automobila za 400.000 kuna, za što su angažirali sredstva iz EU. A toliko košta, primjerice, jedan automobil iz tamo neke županije', kazao je Reić.

'Novac iz EU fondova koji se često spominje, adresiran je upravo na aktivnosti koje mi ovdje zagovaramo; poljoprivreda, ruralni, održivi, ekološki razvoj', prema Reiću je dio recepta za izlazak iz hrvatskog siromaštva.

Na tribini je upozoreno da nas ekonomski modeli koji su doveli do krize, iz krize ne mogu izvući te da je to razlog što političke opcije koje svoje gospodarske programe temelje na neoliberalnom konceptu, očito se pritom mislilo prvenstveno na SDP i HDZ, uporno bilježe gospodarske debakle. Predsjednica ORaH-a podsjetila je da je, doduše, sindrom 'lake zarade' prisutan u većem dijelu neoliberalnog zapada, uz katastrofalan utjecaj na ekonomiju, ekologiju, ali i na znanost, tehnološku zaostalost i obrazovanje.

Kako to izgleda na hrvatski način, osim brojki o nezaposlenosti, govori i to što, primjerice, zemlje poput Austrije, Danske, Švicarske, skandinavskih zemalja, na odlagališta komunalnog otpada odlažu samo dva posto smeća, dok se sve ostalo reciklira ili prerađuje, što je izvor sirovina i energije. U EU je inače prosjek 37 posto, a u Hrvatskoj se na deponije odlaže čak 90 posto smeća iz kućanstava.

'Mi smo treći od dna u EU. Više odlažu jedino Rumunjska i Bugarska. Sve ostale zemlje istočnog bloka, koje su nekoć mogle samo sanjati da će nas ikada dostići, sada su bolje od nas', istaknuo je Reić.

O problemu uvoza čak 50 posto hrane govorila je Sonja Karoglan Todorović, navodeći da je održiva poljoprivreda teško zamisliva kada se događa da 40 posto svih poticaja dobiva samo jedan proizvođač. Usto, u hrvatskoj poljoprivredi, kazala je Karoglan Todorović, bilježi se negativna selekcija.

'Poljoprivreda se doživljava kao da se njome bave samo oni koji se nisu snašli drugdje, pa kao moraju kopati. To je tako staromodno, jer u EU većinu poljoprivrednih gospodarstava čine mala i srednja imanja', objasnila je.

Isti postotak uvoza odnosi se i na energiju, čemu je Davor Škrlec, profesor sa zagrebačkog PMF-a, ali i bivša desna ruka Holy iz doba njenog ministarstva, suprotstavio nastojanja EU da njene članice ostvare što veći nacionalni energetski suverenitet, i to baš najčešće obnovljivim izvorima energije. Dakle, voda, vjetar, sunce, biomasa itd.

'Smanjivanjem ovisnosti o uvozu fosilnih goriva, a posljedično i osjetljivosti na promjene cijena energenata na svjetskim tržištima, utječe se na smanjenje udjela cijene energenta u cijeni proizvoda, dakle na konkurentnost', kazao je Škrlec.

On je naveo i to da je u svijetu u 2013. prijavljeno tri puta više patenata u vezi tehnologija vezanih uz obnovljive izvore energije nego uz sve ostale energetske tehnologije, kao i to da će takvi izvori energije vrlo brzo postati jednako jeftini, možda i jeftiniji od konvencionalnih poput fosilnih goriva. Za to što Hrvatska i dalje uvozi skupu energiju, koristi zastarjele izvore i ne ubire plodove razvoja novih tehnologija (recimo otvaranja novih radnih mjesta), Škrlec veliki dio uzroka vidi u tome što su do sada vlade subvencionirale isključivo otkup proizvedene energije, ali ne i nabavu postrojenja. A tu je i problem s energetskom strategijom iz 2009. koja je prvo predvidjela rast BDP-a po naivno visokim stopama, da bi se potom dodatno mijenjala nauštrb obnovljivih izvora i na kraju uopće nije provodila.

'Ja sam se doista nadao da s ulaskom u EU više nećemo imati praksu komunističkih komesara koji će u svojim krajevima graditi velike elektrane ili tvornice kako bi vratili dug svom izbornom tijelu. To se međutim događa u našoj zemlji. Mislim da ne trebam govoriti o kojem ministru je riječ', kazao je Škrlec.

Riječ je o tome da je sve skupo kada je energija skupa, a na rasipanje energije Škrlec se osvrnuo anegdotom iz HEP-ove reklame.

'Ona završava simpatičnom slikom gdje majka na upit djeteta da ostavi svjetlo upaljeno, doista ostavlja svjetlo upaljeno. Dakle, mi šaljemo poruku neka se energija samo troši, jer će HEP sve to proizvesti. Jako puno energije troši se u transportu. Posljednji put je kilometar željezničke pruge u Hrvatskoj elektrificiran u vrijeme SFRJ. Prije 30 godina putovanje od Osijeka do Zagreba trajalo je četiri sata, sada traje pet i pol. U koji razvoj mi to zapravo idemo?' zaključio je.