Hotel Plitvice u Nacionalnom parku Plitvička jezera, građen od 1954. do 1958. godine prema projektu arhitekta Marjana Haberlea, ide u temeljitu rekonstrukciju. Prema procjeni, rekonstrukcija i opremanje hotela trebali bi stajati 23 milijuna eura bez PDV-a, a hoće li ponude biti više ili niže od procjene, bit će poznato po njihovu prispijeću, za što je rok kraj listopada
Smješten na Velikoj Poljani iznad jezera Kozjak, hotel visoke arhitektonske vrijednosti te s odlikama modernog avangardizma preventivno je zaštićen kao spomenik kulture 1996. godine, da bi 2008. bio zaštićen kao kulturno dobro.
Sastoji se od više povezanih dijelova oblikovanih u tri krila na više etaža, arhitektonski povezanih u cjelinu, u osnovi tvoreći tlocrt u obliku slova T. Kada rekonstrukcija i opremanje budu završeni, hotel će imati pet zvjezdica i 38 smještajnih jedinica: dvokrevetne sobe s mogućnošću spajanja, dva apartmana, sobe dizajnirane prema originalnom uređenju iz 50-ih te one prilagođene osobama smanjene pokretljivosti, wellness, pansionski i izletnički restoran, kuhinju i kongresni dio s dvoranama za sastanke.
Predviđeno je da bi radovi, prema projektu Amire Čaušević, trebali trajati 30 mjeseci.
Današnji objekt podignut je na mjestu na kojem je već postojao hotel, sagrađen 1896. godine prema projektu Josipa Dryaka. On je izgorio u požaru 1939. godine, a dioničarsko društvo, koje je bilo njegov vlasnik, odlučilo je srušiti ostatke i sagraditi novi hotel, ali planove je zaustavio početak Drugoga svjetskog rata.
Nova vlast nakon rata bila je mišljenja da se na Velikoj Poljani, radi očuvanja Plitvičkih jezera, ne trebaju graditi veliki objekti. Ipak, nakon dugogodišnjih rasprava 1952./53. godine raspisan je natječaj za gradnju.
Premda rad Marjana Haberlea i njegove suradnice Tanje Zdvorak nije bio prvonagrađeni, već je zauzeo drugu poziciju, odlučeno je da se radi po njihovu projektu. Interijer i dizajn namještaja projektirala je arhitektica Minka Jurković. Kako je navedeno u konzervatorskom elaboratu iz 2016. godine, obnovom 1976. i 1996. godine hotel je doživio promjene u javnim prostorima i sobama bez senzibiliteta za izvornu ideju, a dogradnja ulaza, odnosno promjena na sjeveroistočnom pročelju, smatra se najvećim zadiranjem u osnovni koncept prema kojem je građen.
Smjernice za obnovu hotela iz istog dokumenta predvidjele su što veće vraćanje izvornom projektu, uz uvažavanje potreba današnjih gostiju.