No što je najvažnije, Hrvati za razliku od većine Europljana mogu piti čistu i kvalitetnu vodu izravno iz pipe, ističe se na stranici Greenfudge.org, posvećenoj vijestima o zaštiti okoliša, klimi, održivom razvoju i sl.

Autorica članka tvrdi da Hrvatska spada u skupinu zemalja u kojima resursi vode za sada ne predstavljaju nikakvo ograničenje za razvoj.

Tekst navodi Zvonimira Šostara, direktora Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar, koji kaže da vrhunsku vodu piju Ličani, ali da se i Zagrepčani mogu pohvaliti jednom od najboljih u Europi.

Unatoč velikim potencijalima, situacija ipak nije idealna, što zbog poljoprivrede, što zbog otpada, a što zbog lošeg upravljanja otpadnim vodama. U istočnoj Slavoniji najveći problem su arsen, mangan i željezo. Poznato je da se redovna konzumacija vode s visokim koncentracijama arsena povezuje s kardiovaskularnim bolestima i povišenim krvnim tlakom. Stoga vlasti u tim krajevima nastoje smanjiti njegove razine.

Hrvatske vode također znaju biti zagađene herbicidom atrazinom koji je u EU zabranjen 2004. godine. O negativnom djelovanju ovog otrova na zdravlje ne postoji opći konsenzus stručnjaka. U SAD-u je on jedan od ključnih oslonaca poljoprivrednika, međutim neke studije s početka stoljeća pokazale su da možda može poremetiti ravnotežu hormona kod vodozemaca. Američka agencija za zaštitu okoliša objavila je 2006, a potom i 2009. da za takve tvrdnje ne postoje dokazi te da herbicid ne škodi ljudskoj reprodukciji.

U zagrebačkim izvorima mogu se naći povišene razine teških metala i organskih otapala kao što je primjerice trikloretilen te pesticidi.

Zbog ovih kontaminacija posljednjih godina i u Hrvatskoj sve više ljudi razvija naviku kupovanja flaširane vode. Međutim, ističe se u članku, ona se ne kontrolira tako dobro kao hrana pa je teško reći je li uistinu svaka voda iz boce kvalitetnija od one iz pipe.

Sve u svemu, voda u Hrvatskoj je odlične kvalitete, a vlasti bi trebale učiniti sve da tako i ostane, piše autorica.