U iščekivanju izmjena hrvatske energetske strategije i službenog izjašnjavanja saborske većine o nuklearnoj energiji, SAD je izrazio namjeru da investira u potencijalnu gradnju drugog bloka Nuklearne elektrane Krško. Prof. dr. Zdenko Šimić, predsjednik Hrvatskog nuklearnog društva i profesor na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva, tumači razvoj događaja u Sloveniji i iznosi preporuke za hrvatsku Vladu
Iako je bivša slovenska vlada poručivala da će za donošenje odluke o gradnji drugog bloka NE Krško između ostalog biti potrebna i suglasnost susjednih država, Sloveniji za gradnju zapravo ne treba posebno odobrenje Hrvatske elektroprivrede, tvrtke koja je kao 50-postotni vlasnik NE Krško još 2010. pokazala zanimanje za ulaganje u projekt. Nova slovenska vlada potvrdila je da će o 'vrlo osjetljivom pitanju' gradnje novog bloka nuklearke provesti javnu raspravu te odustati od projekta ukoliko se ne osigura njegova šira društvena prihvatljivost.
Kakvu bi ulogu u konačnoj odluci slovenske vlade o gradnji drugog bloka NE Krško mogla imati službena najava SAD-a o zainteresiranosti za investiciju?
Mislim da ta najava ima simboličko značenje i ne predstavlja ništa više doli javno iskazanog interesa da se njihova industrija uključi u taj veliki projekt. Slovenija je završila sve potrebne pripremne radnje za izgradnju drugog bloka i spremna je za objavu natječaja za ponudu konkretne elektrane i zatvaranje financijske konstrukcije za investiciju. Obzirom na odluku o izgradnji novog bloka termoelektrane Šoštanj, početak izgradnje novog nuklearnog bloka će biti pomaknut za nekoliko godina. Mislim da je Slovenija iznimno ozbiljna već duže vrijeme oko novog nuklearnog bloka i da od njega neće odustati. Kamo sreće da u našoj zemlji netko o tome razmišlja tako ozbiljno i odgovorno.
Mijenja li to na stvari s potencijalnom ulogom Hrvatske kao suvlasnika u toj investiciji? Je li Slovenija dužna osigurati HEP-u prvenstvo u odnosu na druge potencijalne ulagače?
Koliko ja znam, Slovenija nema nikakvih obveza za poseban tretman Hrvatske obzirom na postojeće suvlasništvo. Slovenija je zainteresirana za suinvestitore i tu će, pretpostavljam, tretirati Hrvatsku kao jednog od potencijalnih partnera. Prirodno je da su zainteresirani za dobre odnose jer će, pogotovo u početku, imati značajne količine električne energije za izvoz.
Hrvatska treba inzistirati na vlasničkom odnosu
S obzirom da je nova hrvatska vlast, kako ste ranije izjavili, eksplicitno protiv gradnje nuklearki, za očekivati je da neće sudjelovati ni na natječaju za NE Krško. Kako bi se, prema vašem mišljenju, trebala postaviti vlada Zorana Milanovića?
Ja se još uvijek nadam da stav naše vlade nije potpuno antinuklearan kao što to daju impresije iz pisanja medija. Mislim da je ustrajanje protiv nuklearne mogućnosti višestruko štetno za Hrvatsku. Kod gradnje NE Krško je dokazano i u eventualnoj gradnji nove elektrane se može ponoviti angažman 40 do 60 posto sudjelovanja naše privrede! Razlog zašto je po tom pitanju bolja situacija kod gradnje nove nuklearke negoli kod drugih izvora, a pogotovo obnovljivih, predstavlja činjenica da kod gradnje nuklearke ima iznimno puno građevinskih i drugih konvencionalnih radova za koje mi industriju imamo. Ti radovi su povezani sa značajnim fizičkim sigurnosnim zahtjevima. Tisuće ljudi može biti zaposleno tijekom izgradnje i poslije kod pogona te elektrane. Ovakva jedna investicija bi bitno pomogla Hrvatskoj u tekućoj ekonomskoj krizi na brojne načine. Daleko najviše se u sadašnjoj situaciji isplati ulagati u elektranu na vlastitom teritoriju. Ulaganje u elektranu u susjednoj zemlji kao obično financijsko ulaganje nema puno smisla. Trebalo bi inzistirati na vlasničkom, a ne na ulagačkom odnosu, no to nam još nije bilo ponuđeno.
Neracionalni strah
Kako komentirate to što SAD sve više ulazi na istočnoeuropskatržišta nuklearne energije, dok jeistovremeno cilj američke vlade da 80 posto energije do 2035. osigura iz domaćih obnovljivihizvora?
Umjesto direktnog komentara ja bih samo ponovio da je to za mene važnaindikacija koliko su najrazvijenije nuklearne zemlje zainteresirane zasudjelovanje u izgradnji nuklearki. Kada bismo prebrodili svojneracionalni strah mogli bismo i mi ekonomski i ekološki iskoristiti tajinteres ne samo od strane SAD-a, već i Francuske, Rusije i JužneKoreje. Mislim da je ovo pitanje od iznimne važnosti za Hrvatsku i da binaša vlada trebala barem ispitati potencijal i mogućnosti ovakve jedneinvesticije. Teško da se može naći nešto s većim ekonomskimpotencijalom. Hrvatska je već jednom to uspješno napravila s NE Krško, aima i drugih sličnih dobrih iskustava, primjerice A1, i ne vidim zaštose to dobro iskustvo ne bi ponovno iskoristilo.
Možda Hrvatska nije dovoljno bogata za izgradnju vlastite nuklearke, ali je onda još manje bogata za gradnju daleko skupljih obnovljivih izvora. Uz hidroenergiju, nuklearna energija predstavlja jedini izvor koji je ekonomičan bez poticaja i koji ne doprinosi ispuštanju stakleničkih plinova. Za obnovljive izvore danas svi znamo koliko je kod investicije zanemariv domaći ekonomski udio. Poticanjem vjetra i fotonapona Hrvatska praktično podržava njemačku, kinesku i mnoge druge ekonomije, ali sigurno ne svoju! Sve priče o tome da ćemo mi sada najednom preko noći uspostaviti industriju koja će proizvoditi komponente za fotonaponske i vjetroelektrane su posve nerealne. Siguran sam da u tome ima budućnosti, ali put je vrlo neizvjestan. Kada je riječ o obnovljivim izvorima, mislim da je puno realnije poticati toplinsko iskorištavanje energije Sunca, korištenje biomase za kombiniranu proizvodnju topline i električne energije te hidroenergiju. Ti su obnovljivi izvori daleko bliže ekonomičnosti i za njih ima više potencijala za uključivanje domaće industrije.
Do nuklearke za najviše deset godina!
Da, za izgradnju nuklearke treba više vremena, ali to je za zemlju koja ima iskustvo i resurse kao Hrvatska između osam i 10 godina, uz odluku da se u to ide. Siguran sam da nema nikakvih razloga za strah da nemamo resursa i stručnjaka za gradnju nuklearke. Hrvatska ima iskustvo u gradnji NE Krško, više fakulteta, primjerice FER i FSB, kao i drugih institucija, poput Instituta Ruđer Bošković, koje imaju vrhunske stručnjake u tom području, desetine obrazovanih nuklearnih inženjera i na žalost prevelik broj obrazovanih, a nezaposlenih mladih inženjera koji bi rado pridonijeli ovakvom projektu. Tu je HEP s dijelom ljudi koji su radili na pripremnim projektima istraživanja lokacija i dio industrije koji trenutno radi na nuklearnim poslovima izvan Hrvatske. Na kraju, mi imamo i regulatorno tijelo u Državnom zavodu za zaštitu od zračenja i nuklearnu sigurnost. Jasno je da se radi o iznimno velikom projektu, ali ako su za to bez rezerve zainteresirane brojne susjedne zemlje - Slovenija, Mađarska, Slovačka, Češka - ne vidim zašto bismo mi bježali od te prilike.
Krško je star 28 godina, dakle u fokusu je novog izvješća UN-a prema kojemu je osamdeset posto nuklearki na svijetu starije od 20 godina, što izaziva zabrinutost za njihovu sigurnost. Kako to komentirate?
Jasno da bi bilo bolje da se grade nove nuklearne elektrane umjesto produljivanja njihova životnog vijeka. No percepcija javnosti pod utjecajem negativnih nuklearnih 'slika' - nuklearnog naoružanja, Černobila i sada Fukushime - čini gradnju novih nuklearki vrlo otežanom. Kod razmišljanja o produljenju životnog vijeka postojećih nuklearki treba reći da se taj proces odvija uz kriterij da su one podvrgnute jednakim ili strožim, sada nakon Fukushime, sigurnosnim zahtjevima. To se u pravilu provodi višegodišnjim moderniziranjem i zamjenom svih kritičnih komponenti. Može se tvrditi da te elektrane sigurno nisu manje sigurne, a s obzirom na obnavljanje značajnog dijela postrojenja i novije kriterije, one su zapravo sigurnije. Primjerice, kod NE Krško će se bitno unaprijediti obrana od poplave, dodatno osiguranje napajanja električnom energijom i otpornost na potres. To se ostvaruje na različite načine izmjenama u postrojenju i izgradnjom novih dodatnih sigurnosnih sustava za hlađenje, napajanje električnom energijom upravljanje itd.
