Izvještaj premijera o sastancima Europskog vijeća bit će godišnja obaveza svakog budućeg predsjednika Vlade. Zoran Milanović upozorio je građane da očito još nisu dovoljno svjesni da su jednakopravni građani Europske unije i da Hrvatska ima velike ovlasti u odlučivanju.

'Od 1. srpnja prošle godine, Hrvatska svojim glasom i pripadajućim pravom veta može doslovno blokirati neke važne odluke Europskog vijeća. Ali tu mogućnost ne doživljavamo i nikada nećemo doživljavati sredstvom ucjene i dnevno političke manipulacije, nego jednim od jamstava naše pune ravnopravnosti, naglašavam pune ravnopravnosti unutar Europske unije', kazao je Milanović u Saboru.

Milanović tvrdi da se građane i dalje pokušava uplašiti sankcijama koje Hrvatskoj navodno stalno prijete iz Bruxellesa: 'Kao što znamo strah uglavnom izvire iz neznanja. Hrvatska nije ušla u Uniju pod uvjetom da šuti i sluša. Hrvatska uostalom ne želi Europsku uniju u kojoj bi bilo kažnjavano neslaganje u mišljenju ili zalaganje za vlastite interese za jednakopravnost u svim pitanjima i za zdrav razum. Takva unija značila bi obesmišljavanje ideje europske integracije.'

Kaže da se Hrvatska u dugotrajnom i teškom pregovaračkom procesu izborila i sada zaslužuje ravnopravnost i partnerski status. 'Ravnopravnost naravno podrazumijeva odgovornost i međusobno povjerenje bez kojeg nema ničega, ni demokratskog društva ni moderne ekonomije, a povjerenje se ponajprije temelji na racionalnom uvidu u vlastite mogućnosti i interese. To je formula uspješnog hrvatskog članstva u Uniji. Toga ćemo se držati i nikada se nećemo umoriti od ponavljanja činjenice da je Hrvatska od 1. srpnja 2013. punopravna članica Europske unije, ništa manje i ništa više od toga.'

Milanović se nada da će taj glas doći do svih građana ili barem do većine građana: 'Pa i do analitičara, političara, svih nas, novinara, sudaca, umjetnika i drugih koji su se vinuli do prilike da u medijima iznose svoje stavove. Plemstvo obvezuje.'
Otkako je Hrvatska postala članicom Unije održana su dva dvodnevna sastanka Europskog vijeća u Bruxellesu. Prvi je bio u listopadu, drugi u prosincu 2013. Oba puta su, kaže Milanović, bile dominantne ekonomske teme.

'Kada bih mogao sažeti ekonomske razgovore na sjednicama Europskog vijeća u suštinu onda bih rekao da se svode na modalitete balansiranja između dvaju u mnogome kontradiktornih procesa: konsolidacije javnih financija i proračunske štednje s jedne strane te provedbe mjera za oporavak i rast gospodarstva s druge strane', kaže premijer.

Naglasio je da višegodišnji financijski okvir Unije za razdoblje od 2014. do 2020. Hrvatskoj namjenjuje oko 11 milijardi i 700 milijuna eura raspoloživih sredstava. 'Bio je to kompromis između onih koji su inzistirali na smanjivanju financijskog okvira za stotinu milijardi eura i onih prijatelja kohezije među kojima smo i sami bili, koji su se zalagali za ozbiljnije i jačanje razvojne komponente višegodišnjeg proračuna.'

Rekao je da je samo mali broj zemalja Unije uspio pronaći optimalnu mjeru između dva navedena zahtjeva koji stoje pred ekonomijama pogođenim financijskom krizom. 'Uspjeli su uglavnom one države ili rekao bih isključivo one države koje su provodile reforme i konsolidaciju u vremenima izrazitijeg rasta BDP-a i financijske stabilnosti i jeftinijeg novca. Ovo zadnje nije najmanje važno, jeftinijeg novca.'

Požalio se jer se u Hrvatskoj, kada su bila dobra vremena, reforme nisu provodile. 'Rezultate vidimo. Hrvatska nije ulagala u razvoj i proizvodnju nego nažalost u balansiranje i održavanje statusa quo. Tako se, primjerice, tek u posljednjih godinu dana Hrvatska počela upisivati na energetsku kartu Europe, premda se to, s obzirom na naš geostrateški geografski položaj, jednostavno rečeno položaj, trebalo početi događati davno, početi događati da bi se išta dogodilo.'