Senada Šelo Šabić, znanstvena suradnica Instituta za razvoj i međunarodne odnose (IRMO), kaže kako svatko koristi argumente koji su mu na raspolaganju i našim će konkurentima, naravno, cilj biti prikazati Hrvatsku kao problematičnu zemlju koja ima više neriješenih pitanja sa susjedima.

'Nema jednoznačnih odgovora. Nije Hrvatska dosad briljantno radila, pa se odjednom dogodilo nešto loše, niti je bila jako loša da je to rezultat niza loših politika', navodi Šelo Šabić.

A prošli tjedan doista je bio buran za hrvatsku diplomaciju.

Slovenija i Mađarska blokirale su hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u - Slovenija je nezadovoljna ponašanjem Hrvatske jer službeni Zagreb ne priznaje odluku Arbitražnog suda o granici, a Mađarska se žali na međudržavni bullying predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija, dok su bošnjački političari iz BiH napisali Bruxellesu nekoliko pisama protiv gradnje Pelješkog mosta.  

Kako je poznato to da problema s granicom imamo i sa Srbijom i Crnom Gorom, sve se češće pojavljuju kritike na hrvatski račun, tvrdnje da smo problematična država koja se svađa sa svim svojim susjedima.

Treba nam ubojita strategija, ali i ležernost 

'Ne možemo izaći iz nekih okvira jer odluka Hrvatskog sabora o izlasku iz arbitražnog sporazuma reducira manevarski prostor', objašnjava Šelo Šabić, slažući se s mišljenjem da pritisak susjeda može izazvati nervozu u Zagrebu. Iako zasad prilično tvrdo stojimo na ukopanim pozicijama.

'Diplomacija ne priznaje nervozu. Bez obzira na osjećaj nedostatka vremena i manjka manevarskog prostora za djelovanje, nama treba 'ubojita' strategija, ali i dobro odigrana ležernost u nastupu', ističe viša znanstvenica s IRMO-a.

Smatra da bismo, kako bismo je dobili, trebali imati šire konzultacije jer dojam je da stalno radimo ad hoc, da se stalno autoreferiramo i imamo stavove koji su vezani uz unutarnja pitanja te uopće ne uzimamo u obzir mišljenja drugih. Iskoračiti i napraviti kompromis te pronaći rješenje s onima s kojima imamo suprotno mišljenje, ističe, možemo jedino ako se otvorimo za različite opcije.

'Niti će drugi prihvatiti isključivo našu opciju, niti mi hoćemo isključivo prihvatiti njihovu opciju', kaže Šelo Šabić, a strahuje od toga da će hrvatska vanjska politika samo ponavljati fraze.

Imamo li uopće plan B?

Postavlja pritom pitanje imamo li uopće plan B ako stvari krenu neočekivanim tijekom. Možemo li sebi postaviti pitanja što možemo dati u nekom sporu, a da nije od vitalne važnosti, te što ne možemo nikako dati? 

Nužno je, ističe Šelo Šabić, shvatiti poziciju drugoga, ali sve svoje ključne interese ugraditi u eventualno rješenje.

Šelo Šabić smatra da nam je nužna takva vrsta razgovora koja bi uključivala šire konzultacije različitih dionika.

'Ima puno drugih interesa, od ekonomskih pa dalje, koje bi bilo dobro uključiti u razvijanje strategije - nisu političari jedini', kaže nam stručnjakinja, a mišljenja je da bi Hrvatska mogla slati i mekše poruke, iako to ništa neće promijeniti, no diplomatski bi bilo svakako oportunije.

U zamci 'velikog brata' 

'Meni se čini da često idemo na autopilotu: tako smo rekli i nema puno propitivanja', poručuje Šelo Šabić.

Druga stvar od koje strahuje jest da smo ležerni jer u slučaju da stvari stvarno zaškripe, računa se na pomoć 'velikog brata', a to su Sjedinjene Američke Države (SAD).

'Po meni je pogrešno isključivo oslanjanje na SAD jer smo mi ipak članica Europske unije i sa zemljama članicama morali bismo imati otvorene i konstruktivne odnose, a mi se sve više zatvaramo i skeptični smo prema svemu što dolazi iz Njemačke', zaključila je Šelo Šabić.