Tomislavu Nikoliću su zasmetale izjave novoizabrane hrvatske predsjednice u kojima je Vojvodinu spomenula kao posebnu državu odvojenu od Srbije, kao i stav da su u Hrvatskoj svi njezini državljani Hrvati. 'Kad bude stigao poziv, predsjednik Nikolić će još jednom razmisliti o tome hoće li biti na inauguraciji. U svakom slučaju, više neće biti praksa da Srbija stalno popušta', rekla je savjetnica srpskog predsjednika Stanislava Pak Stanković srpskim medijima.

Predsjednici Hrvatske i Srbije, sada se može se reći, već tradicionalno ne dolaze jedni drugima na inauguracije iz ovih ili onih razloga. Sjetimo se da Boris Tadić nije došao na inauguraciju Ivi Josipoviću 2010. jer je Hrvatska pozvala i tadašnjeg kosovskog predsjednika Fatmira Sejdiua, a dvije godine kasnije, nakon izbora Tomislava Nikolića za predsjednika Srbije, Ivo Josipović odbio je otići na inauguraciju u Beograd jer je Nikolić izjavio da je Vukovar srpski grad, a također je u istupima nakon izbora za predsjednika negirao genocid u Srebrenici.

Ako se vratimo još dalje u povijest i uzmemo u obzir da zbog objektivnih razloga Franjo Tuđman i Slobodan Milošević nisu išli jedan drugome na inauguracije, bolji nisu bili ni njihovi nasljednici. Na prvu inauguraciju Stjepana Mesića 2000. godine kao gosti su sudjelovali predstavnici tadašnje Demokratske opozicije Srbije, predvođeni kasnije ubijenim Zoranom Đinđićem. U Srbiji je na vlasti još uvijek bio Slobodan Milošević.

Druga Mesićeva inauguracija u veljači 2005. jedina je inauguracija na koju je jedan srpski ili hrvatski predsjednik došao drugom na ceremoniju polaganja prisege. Štoviše, u ime državne zajednice Srbije i Crne Gore došla su čak tri predsjednika: Svetozar Marović, predsjednik Srbije i Crne Gore, Boris Tadić, predsjednik Srbije i Filip Vujanović, predsjednik Crne Gore. Tadić je tada u Zagrebu izjavio 'da je za dobre odnose i stabilnost u regiji pretpostavka da svi optuženi za ratne zločine budu izručeni Haagu'. Naglasio je da zajednička budućnost Hrvatske i Srbije leži na putu prema EU-u.

Mesić pak nije otišao na inauguraciju Vojislava Koštunice za predsjednika SR Jugoslavije koji je u listopadu 2000. godine na toj poziciji zamijenio balkanskog krvnika Slobodana Miloševića. Mesić je tada naveo da ga u Beogradu još uvijek tretiraju kao veleizdajnika zbog njegove uloge u raspadu bivše Jugoslavije kada je bio član predsjedništva te je kazao da mu je još uvijek opasno tamo ići. Postojala je mogućnost da ga uhite.

Mesić 2004. nije otišao ni na inauguraciju Borisa Tadića za predsjednika Srbije opravdavši se 'ranije preuzetim i dogovorenim obavezama'. Pravi razlog nedolaska bio je intervju Borisa Tadiću njemačkom Spiegelu u kojem je izjednačio Miloševićevu, Tuđmanovu i Izetbegovićevu krivicu za rat u bivšoj Jugoslaviji, a sporno je bilo i zakazivanje inauguracije za 11. srpnja, na dan genocida u Srebrenici.