Kad je u ožujku ove godine glavni tajnik HDZ-a Milijan Vaso Brkić ispričao kako je bivši predsjednik Ivo Josipović nagovarao HDZ-ovce da mu pomognu srušiti Zorana Milanovića s premijerske dužnosti, većina je mislila kako je to još jedna u nizu podvala iz političke kuhinje na Trgu žrtava fašizma. Recentni potezi Ive Josipovića, danas čelnika stranke Naprijed Hrvatska, pokazuju kako je Brkić vjerojatno otkrio samo jedan u nizu Josipovićevih pokušaja da sklopi tajni pakt s Tomislavom Karamarkom. I dok mu to nije polazilo za rukom dok je bio šef države, čini se kako je u tome daleko uspješniji otkad se uortačio s Radimirom Čačićem. Njih dvojica hrvatska su politička inačica (polu)braće Trotter iz kultne BBC-jeve serije 'Mućke'
Ova dva hrvatska politička (polu)brata zajedno su otvorila dućan usred šoping-centra 'Veliko izborno trgovišće', koji uspješno radi od osnivanja samostalne države, ali koji nikad dosad nije bio toliko napučen sitnim trgovcima informacijama, baštinom, mandatima, funkcijama, karijerom, ugledom, obrazom. Šanse za uspješno sklapanje poslova velike su i to ovogodišnje trgovanje čini posebno uzbudljivim.
Kupca su tek dva, ali imaju iznimno veliku kupovnu moć pa je konkurencija među prodavačima, koji pokušavaju zadobiti njihovu pozornost, doista nesmiljena. Neki se prodaju samo HDZ-u, neki samo SDP-u, ali još ima i onih koji pokušavaju trgovati s obje moćne vladajuće stranke. To više nije slučaj s Ivom Josipovićem i Radimirom Čačićem.
Iako svoje udruživanje predstavljaju kao novu snagu na lijevoliberalnom centru, zbog čega bi se očekivalo da poslove dogovaraju i sklapaju sa SDP-om, hrvatski politički Rodney i Del Boy toj stranci i njihovoj koaliciji naprosto nemaju više što ponuditi. SDP poučen gorkim, dugogodišnjim iskustvom pojedinačnog trgovanja s Josipovićem i Čačićem odavno je odustao od sklapanja novih poslova s tim dvojcem – zajedno i pojedinačno. A i u SDP-u već imaju i previše svojih bahatih, bezličnih, licemjernih, narcisoidnih ili nesposobnih likova da bi ih još i uzimali sa strane.
U toj i takvoj konstelaciji, Rodney i Del Boy procijenili su kako drugom dobrostojećem kupcu, HDZ-u ipak imaju što ponuditi i to je, kad se zanemari biračka podrška hrvatskim Trotterima, bila dobra procjena. HDZ-u hitno trebaju saveznici koji će ostaviti dojam da je ta stranka odustala od krajnje desnih pozicija kojih se uglavnom čvrsto držala protekle dvije-tri godine te da je opet na desnom centru.
Za to, međutim, nije dovoljno tek prepustiti verbalno nacionalističko divljanje satelitima na ekstremnoj desnici nego kroz suradnju s dojučerašnjim suparnicima i neprijateljima pokazati širinu, sposobnost da se nadiđu ideološki prijepori, a i standardni partneri HSS i HSLS stoje toliko loše među biračima da se lice 'umjerene' desne koalicije mora iscrtati i uz pomoć političkih mućaka. Tim više što HDZ više ne može računati na suradnju s političkim predstavnicima srpske manjine nakon što su srušili dvojezičnost u Vukovaru koju su onomad uvodili upravo zbog izborne trgovine.
Budući da Čačić i Josipović nemaju osobitu biračku bazu, morali su HDZ-u ponuditi i politički rabat u vidu uklanjanja mrlja s dosjea Tomislava Karamarka, pa je ulogu čistača, na savjet Radimira Del Boy Čačića odigrao Ivo Rodney Josipović zaklinjanjem kako Karamarko sigurno nije bio suradnik UDBA-e (što tvrdi Josip Manolić) jer ga nema na 'popisu udbaša'. Taj je popis Josipović kao predsjednik pomno danima i noćima iščitavao, vjerno mu se vraćao dok je zemlja tonula u krizu. Taj bi Josipovićev popis trebao otkloniti sumnje kod HDZ-ovih birača u pravovjernost novog vođe i iskrenost njegovog novodomoljublja. Ako 'crveni neprijatelj' Josipović za crnog Karamarka kaže da je bijel, onda prosječni birač s desnice više nema razloga biti nevjerni toma.
Trotteri Čačić i Josipović dokazano su politički elastični i lako će se prilagoditi svakom novom kupcu koji im ponudi nastavak političkih karijera na nekoj utjecajnoj i moćnoj državnoj dužnosti, ali tek ćemo vidjeti je li to slučaj i s Dedom Slavkom Linićem. Za zastupničku plaću proguta se i suradnja s Del Boyem koji ti je podvaljivao dok ste skupa vladali, ali malo je teže postati postizbornim koalicijskim partnerom čovjeka kojega si još jučer pun mržnje nazivao 'špijunčinom'.
No ovo je Hrvatska i ovdje je sve moguće, pa i suradnja Karamarka i Linića. Novija hrvatska politička povijest pamti i gore slučajeve političkog konvertitstva. Pitanje je samo koliko i čime je Karamarko spreman platiti usluge trojca hrvatskih Trottera i čime je jamčio da će do kraja postizborno ispuniti svoj dio predizborne pogodbe.
I dok se transakcije u Velikom izbornom trgovišću množe, a broj beskrupuloznih trgovaca raste, vrijeme je da se sjetimo onih davnih riječi Miljenka Smoje: 'I nije to što se prodaju, nego što se za puno male pare prodaju.'
