Uzmimo poduzetnu i ambicioznu mamu, lijepu kćerku i još nekoliko logistički nastrojenih cura: one sjednu i smisle si šemu, uzmu velike novce i – završe u zatvoru
Riječ je, dakako, o Katarini Rebrači, njenoj mami s mnogo imena i još tri suučesnice u kaznenom djelu prevare i pronevjere. Stvar bi bila komična da predmet prevare nije bila jedna humanitarna akcija koja je obećavala. Milosrđe je, kao što znamo, jedan od najstarijih zanata i prakticira se uporno.
Čak je i osnivač 'investigativnog žurnalizma' Ostap Ibrahimovič Bender u trenucima nelikvidnosti skupljao milodare za mirovinski fond nezaposlenih primalja. Prije nekoliko dana policija je u Subotici privela jednog takvog: skupljao je milodare za liječenje djeteta bolesnog od raka, ispalo je da djece nema, a – slava Gospodinu – ni raka... Svi smo imali posla sa sektorskim radnicima i radnicama koji marljivo obilaze stanove i pokušavaju nas navući na već neku 'humanitarnu pomoć'. Relativno rijetko, međutim, taj sitni žmukleraj preraste u pravi, sočni skandal. Nedavno je tako jedan dobri otac kaluđer u suradnji sa svojim vladikom klepio nekih preko 300 tisuća eura milodara koje je prikupio za obnovu manastira na Kosovu i zapalio u Grčku. Još ga jure.
Ove naše poduzetne cure odabrale su temu koja je i seksi i pomodna: pokrenule su kampanju za 'podizanje svijesti' o raku dojke među ženskim svijetom. Fond Katarine Rebrače pokrenuo je akciju za nabavku modernih mobilnih digitalnih mamografa, uređaja nadasve korisnih i za opremanje onkoloških klinika još nekim potrebnim stvarima – i novcima. Projekt je izgledao uvjerljivo i radio je na estradni pogon, što je uvelike olakšalo posao šišanja ovaca.
OBITELJSKI BIZNIS
Katarina Rebrača po zanimanju je ljepotica, od one vrste iza koje stoji ambiciozna i poduzetna mama. Sličan primjer i projektna simbioza ona je modne kreatorice Verice Rakočević i njene kćeri Elene, koja se uzastopno udavala za gangstere. Bila je Katarina Rebrača manekenka i model po Americi, a pojavila se čak i uz Brucea Willisa u foršpanu filma 'Lomača taština' iz 1990. (jedan kraći kadar, pod imenom Catherine Brack). To je bilo dovoljno: eto još jedne naše rasne srpske ljepotice kako slama srca po bijelom svijetu! Nakon toga nije trebalo ništa više: cura je izvikana za celeba i gotovo, trebalo je samo biti na eventima i izgledati.
Mama je, međutim, zanimljiviji slučaj. Ta bivša stjuardesa, otpuštena iz JAT-a pod neugodnim okolnostima, uhvatila je korijena u Americi, među jet setom, bila je zgodna cura i poduzetna. Rođena kao Spomenka Bogunović, a poznata kao Sandrina Wagner (uzela prezime nekog švalera za kojeg se ni udala nije), od svoje lijepe kćeri načinila je ono što se na estradi zove projekt. Kad je već Katarina postala dio jet set polusvijeta, moglo se krenuti u 'humanitarni rad'.
Sve je počelo 2006, da ne može biti bolje: nasjeli su RTV B92, ozbiljna medijska kuća, klinike i bolnice, Ministarstvo zdravlja i ostali kojima je rak dojke ozbiljna briga. Donacije za Katarininu zakladu pljuštale su, marketing je bio živahan i kreativan, Katarina je mahala nogama i cicama i cerila se u kamere. Organizirala je 'Balove ruža' u Hyattu, tamo u korist zaklade prodavala teniske rekete Ane Ivanović, dresove nogometnih i košarkaških veličina, dizajnirala je čestitke, lansirala linije zdravih čajeva za mršavljenje i već sve što ide. Prema službenom siteu zaklade, samo za prvih šest mjeseci prikupljeno je 600 tisuća eura.
Tako je to trajalo tri godine.
Onda se netko u Klinici za onkologiju u Beogradu avizao: čekaj, a gdje su ti obećani uređaji? Prikupljeno je love do krova, a digitalnih mamografa nema. Klinika je hladno i službouljudno povukla svoju podršku projektu i izvijestila Nadležno mjesto. Ministarstvo zdravlja je slijedilo. Policija je počela diskretno njuškati i uskoro se obradovala: iz zaklade je falilo nekih 37 milijuna dinara (100 dinara ide u jedan euro) od ukupno prikupljenih 67 milijuna, na tome se radi i dalje, tako da tih 37 nije kraj.
Sedmoga travnja policija je uhapsila mamu, kćerku i još tri te neke cure koje su im radile pranje i logistiku. Dobile su prvih mjesec dana pritvora da ne bi utjecale na svjedoke i da ne bi uklanjale dokaze. Katarina se, javljaju beogradski tabloidi, jako potresla: pozivala se na državljanstvo SAD-a, prijetila veleposlanstvom (koje se hladno distanciralo) i uopće se indignirala. Mama si, međutim, pokušava izraditi status svjedoka-pokajnika tako što je sve svalila na kćer, tako je to s projektima. Vrhunac je bio kada se iz Amerike pojavio tata, Nikola Rebrača, poznati bivši hokejaš, i izjavio da je kćerka i njega prevarila...
Na što će ta cijela priča izaći, nije još jasno. Policija je, pak, otkrila da su novci iz zaklade prebacivani na račune tvrtki u vlasništvu osumnjičenih, a onda trošeni preko Visa kartica na razne stvari. Tvrtke su bile Mickey Mouse front-kompanije bez zaposlenih i služile su samo za promet para. S platnih kartica plaćano je sve: od svakodnevnih namirnica, namještaja, luksuzne firmirane garderobe, pa do avionskih karata, iznajmljenih auta i skupog nakita.
Ni dinar iz dobrotvorne zaklade Fond Katarina Rebrača nije stigao do bilo koje klinike za onkologiju, niti je dat za kupovinu obećanih mamografa. Spisak prevarenih sve je duži i na njemu policija radi i dalje. Tabloidi uživaju, a naivni se žale: tko je i pomisliti mogao? Tako lijepa cura, tako prisutna u medijima! Eto nama slatkoga skandala!
U cijelom tom glamuroznom okolišu naravno da je izgubljena bit priče, kao i obično. A ta tužna bit priče jeste da je – opet tužno očekivano – ljudska patnja bila iskorištena za beskrupulozno bogaćenje dvije-tri estradne šojke. Ako vam to ostavlja prilično melankoličan dojam glede ljudske prirode – u pravu ste.
