Kada je nedavno najavljen koncert srpske folk zvijezde Lepe Brene u Splitu, unatoč činjenici da se ona već etablirala i udomaćila po hrvatskim medijima kao što su neki lifestyle časopisi i niskokalorične televizijske emisije o estradi, reakcije lokalnih braniteljskih udruga i HVIDRA-e te apeli splitskom gradonačelniku Željku Kerumu da zabrani koncert bili su očekivani
To im nekako dođe već po službenoj dužnosti, kao uvjetovani refleks. Uvijek je to nanovo paradoksalna situacija sa simbolima, muzikom, zastavama i ratom. Premda je legitimno skrenuti pažnju splitskoj HVIDRA-i da bi se trebala baviti važnijim problemima kao što je razotkrivanje lažnih invalida i ostalih proračunskih nametnika koji degradiraju istinske branitelje, ratne invalide i žrtve rata, ovo nije prigoda za to.
Nažalost, HVIDRA umjesto da se bavi bitnim stvarima već godinama paušalno određuje kriterije tko smije, a tko ne smije pjevati u Hrvatskoj.
Brena nije osuđivala Miloševićev režim
Premda su bilo kakve zabrane, pogotovo glazbenih koncerata četrnaest godina nakon rata, besmislene i kontraproduktivne, po pitanju Lepe Brene pripadnici HVIDRA-e nisu posve u krivu. Nedavno, pred zagrebački koncert vodile su se slične polemike i prijepori. Glavna zamjerka braniteljskih udruga je bila činjenica da je Fahreta Jahić iz Brčkog, poznatija kao folk pjevačica Lepa Brena, prema njihovim tvrdnjama, sudjelovala u Miloševićevoj ratnoj propagandi.
No tu ne leži glavni problem. Ona je možda sudjelovala u ratnoj propagandi, a možda i nije. Ono što je bitno jest činjenica da se nikad nije jasno odredila protiv fašističkog režima Slobodana Miloševića. U Srbiji je tijekom devedesetih bilo dugih prosvjeda protiv Miloševića. Lepa Brena nije bila na ulici, nje nije bilo u koloni prosvjednika zbog pokradenih izbora niti je digla svoj glas kad su 1991. godine tenkovi koje se slalo na hrvatska bojišta prolazili beogradskim ulicama. Mnogo je bilo prilika za otpor i prosvjed protiv režima, ali ona u tome nije sudjelovala.
Konformizam i politički oportunizam
To je njeno pravo i osobni odabir. Konformizam i politički oportunizam je legitiman. To je ona vrsta egzistencijalizma i oportunizma koji podsjeća na nedavnu polemiku Severine i Jadranke Kosor u kojoj se Severina predstavila skoro kao borac za ljudska prava, a bila je godinama HDZ-ova manekenka. Lepa Brena je smatrala da su joj karijera, obitelj i ekonomska sigurnost prioritet i u tu odluku se nitko nema pravo miješati. No zbog toga ona danas nema legitimitet u raspravama o tome gdje će zabavljati svoje obožavatelje. Ako jedna osjetljiva socijalna skupina kao što je HVIDRA njeno gostovanje smatra uvredom, a radi se o najmanje nekoliko tisuća ljudi, onda, usprkos tisućama obožavatelja u Splitu, Lepa Brena to mora uzeti u obzir.
S druge strane, niti HVIDRA nije najpozvanija dijeliti okolo moralne lekcije i postavljati se kao ekskluzivni zastupnik hrvatskog domoljublja. Dovoljno se prisjetiti Joze Certe, lokalnog šefa HVIDRA-e koji je pomogao srpskim kriminalcima iz Republike Srpske opljačkati Splitsku poštu, odnosno mirovine hrvatskih građana.
Kruna bizarnosti čitave priče je činjenica da je apel HVIDRA-e za zabranu upućen gradonačelniku Splita Željku Kerumu, osobi koja posjećuje narodnjačke klubove po Zagrebu, gdje između ostalog puštaju i Lepu Brenu. Kako očekivati od gradonačelnika koji je u jednom takvom narodnjačkom klubu dobio batine jasan stav po tom pitanju?
S druge strane, gradonačelnik će sigurno voditi računa i o ekonomskim razlozima tog koncerta, koji bi konačno mogao napuniti uglavnom praznu Spaladium arenu, za koju Grad Split i Vlada mjesečno moraju izdvojiti 3,6 milijuna kuna, i tako idućih 30 godina.
