Tijekom prošlih par mjeseci imali smo priliku čitati i gledati o sukobljavanju velikih konkurenata na tržištu igraćih konzola. Microsoft i Sony iz petnih žila žele oduševiti svoje korisnike i uvjeriti ih kako je upravo njihova konzola ono što će htjeti kupiti. I znate što? Uspjeli su. Predbilježbe za novu Sonyevu konzolu probile su plafon, čitav prvi val uređaja je već unaprijed rasprodan, a proizvođači zadovoljno trljaju ruke.

Međutim, ono što konkretno mene brine su posljedice prošlotjedne UbiSoftove objave o kašnjenju njihovog visoko proslavljenog proizvoda Watch Dogs. Watch Dogs je, kao što vjerojatno i znate, trebao biti jedan od najjačih launch naslova nove generacije. Zahvaljujući njegovoj odgodi pala je vrijednost UbiSoftovih dionica, što je do neke mjere i zasluženo. Druga šaka u oko je odgađanje Drive Cluba, još jedne fenomenalne igre koju je Sony planirao objaviti paralelno sa izlaskom svoje nove platforme. Ono na što se priča polako počinje svoditi je skidanje maski neposredno prije izlaska next gen konzola.

Proizvođači tih platformi imali su drskost reklamirati čitav niz atraktivnih naslova samo da bi ti isti ispali nešto što će kupci skupih konzola jednog dana možda igrati. Launch naslovi su oduvijek bili svetinja, barem u proteklim generacijama. I upravo zbog ovoga smo spremni ići toliko daleko da čitavu ideju diskretnog odgađanja najjačih dijelova lineupa nazovemo prevarom. Mislite da pretjerujemo? Uzmite u obzir nekoliko činjenica - Sony i Microsoft izbacili su nove generacije konzola relativno rano nakon njihove objave. Tijekom tih objava spomenuli su čitav niz novih naslova koji, realno gledano, reklamiraju njihove konzole. Prezentacija je privedena kraju, publika je ostala impresionirana, a novac od predbilježbi počeo je dolaziti u džepove.

Međutim, zapitajte se na trenutak koliko je zapravo ta silna prodaja vrijedna bez startnog lineupa? Na što se može oslanjati nova generacija triple A gaminga? Na obećane naslove? Problem ovdje nije to da će igre kasniti. Problem je da se na konto tih igara već postigla dobit, a da one jednostavno neće biti ovdje u trenu kada su to trebale. Nekima će se ovo činiti kompletno trivijalnim. Poanta je da su proizvođači na konto tih možebitnih naslova zaradili novac. I to ne govorimo o proizvođačima samih igara već proizvođačima konzola.

Nije li prikladno mjesec dana prije izlaska konzole reći kako za nju neće izaći dio launch naslova? Nakon što je većina prednarudžbi već odavno uplaćeno. Nakon što su ljudi svoje povjerenje položili u određenu platformu. Iskreno, dam se kladiti da su autori tih istih igara na samoj prezentaciji u veljači dobro znali kako ti naslovi neće biti ni blizu gotovima na dan izlaska platforme za koju su rađene. Međutim, platforma je trebala reklamu, svi znaju da se i dalje u biznisu gaminga sve vrti oko igara, a ne konzola za koje su namjenjene. Jer ako ne kupujete igre, konzola će propasti. Žalosno je, doduše, gledati kako se ovim načinom na temelju korisničkog povjerenja zarađuje novac.

Kupci traže proizvod. Proizvod nije onakav kakav je opisan. Svi pokazuju suosjećanje sa developerima. Krivo! Svrha je da se na samome startu nove generacije pažljivo planira čuveni launch lineup. I samo je pitanje hoće li korisnici shvatiti da su ih veliki igrači ovog puta preveli žedne preko vode.