'Od danas krećemo u akciju omogućavanja legalizacije ilegalnih priključaka. Svima koji su ilegalno priključeni omogućit će se legalizacija pod uvjetom da njihovi objekti imaju sve potrebne papire po Zakonu o graditeljstvu i naravno da plate sve potrebne dadžbine Gradu i VIO-u', navodi Kovačević.

Ukoliko u roku od trideset dana od zaprimljene obavijesti vlasnici objekata ne podnesu zahtjev za legalizaciju priključaka, Kovačević napominje da će se krenuti s prekršajnim prijavama koje se kreću u rasponu od 500 do 10.000 kuna, a nakon toga moguće je i kazneno gonjenje i kao krajnja mjera isključivanje s vodovodne mreže.

No da to neće biti jednostavan posao, uvjerili smo se na dva primjera na samom terenu. U zagrebačkom naselju Trokut investitor Joso Tadić sagradio je u proteklih 12 godina sedam stambenih zgrada, od kojih samo tri, prema riječima ljudi iz VIO-a, imaju uredne papire za priključke na vodu i kanalizaciju, jedna uopće nema brojilo iako uredno koristi vodu, dok tri imaju ilegalne priključke koje im je omogućila kriminalna organizacija koja je poslovala u VIO-u.

Naime, stanari u te tri zgrade vodu manje-više plaćaju, iako u jednoj zgradi ima onih koji i to izbjegavaju pa se dug popeo na 120.000 kuna, ali priključak VIO-u investitor nikad nije platio.

Sam investitor živi u kući na kraju Hermanove ulice u kojoj su zgrade sagrađene. Ispred nje parkiran je Mercedesov terenac G 300, a kada smo pozvonili na vrata, starija gospođa poručila je tek da je Tadić na putu i da, koliko ona zna, sva se voda plaća.

Odluči li se Tadić na legalizaciju, cijena priključka po zgradi kreće se između 10 i 15 tisuća kuna, a tome treba pridodati 1949 kuna po svakoj stambenoj jedinici manjoj od 200 m2 koje bi, ako su upisani kao vlasnici stanova, trebali platiti oni sami.

Posebno pitanje je kako će se u jednom objektu koji je spojen na vodoopskrbnu mrežu, a uopće nema vodomjer, naplatiti potrošena voda za period od nekoliko godina.

Kovačević navodi da se kao temelj za naplatu može uzeti prosjek od 250 m3, koliko jedna četveročlana obitelj troši godišnje.

'Svjestan sam da sam kupio stan u zgradi koja nije imala uporabnu dozvolu i tu sam pogriješio. Investitor nam je obećao da će se sve riješiti, a očito nije. Iz razgovora s njim saznao sam da on od Grada ima određena potraživanja jer je on sam za četiri zgrade izgradio kanalizaciju i priključke za vodu. Osjećam se prevareno', kazao je Slavko Tekavčić, jedan od stanara iz Hermanove ulice, koji se u zgradu uselio 2000. godine.

Na drugom kraju grada, na Kozari boku, nešto drugačija priča. Anto Majić, kaže, u ratu je izgubio sve, došao je u Zagreb 1994. i podignuo kuću u ulici u kojoj je pola objekata legalno spojeno na vodovodnu mrežu, a pola nije.

'Zadnje dvije sam ilegalno priključen na mrežu. Do tada sam imao bunar i hidrofor. Podnio sam prije petnaestak dana zahtjev za legalizaciju, ali to je procedura, šalju me stalno po neke papire.

Opljačkano je pola države i sad bismo mi sve to trebali platiti. Kao da je dvadeset, trideset tisuća kuna malo', ljutito je ustvrdio Majić.

Svjestan je, kaže, da je ilegalno spojen, ali dodaje da ima vodomjer i da on zna koliko troši. Upitan kako je dobio vodomjer, navodi da mu ga je spojio jedan prijatelj. Međutim, ljudi iz VIO-a s kojima smo bili na terenu navode da Majić vodu uopće ne plaća.

I mogli bismo tako unedogled, jer prema procjenama VIO-a u Zagrebu je između 10 i 15 tisuća ilegalnih priključaka. Godišnje se od ukupno iscrpljene vodi izgubi 47 posto, od čega trinaest posto otpada na ilegalce, a ostatak na lošu infrastrukturu u podzemlju. Kada tome dodamo famozni pročišćivač, uopće ne čudi da su računi za vodu porasli za 30 posto.