Budući da su ti projektili dizajnirani za ispaljivanje iz borbenih aviona koje Ukrajina nema u svojem sastavu, postavlja se pitanje na koji način bi Kijev mogao koristiti rakete sa značajkama smanjenog radarskog potpisa. Ipak, postoje neka rješenja koja su zasad samo teoretske prirode.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron ovih dana najavio je da će njegova zemlja isporučiti Kijevu dalekodometne projektile SCALP-EG, čiju je dopremu u Ukrajinu još ranije najavio London. Macron nije precizirao o kojem broju projektila je riječ, već je samo naglasio da će isporuke SCALP-EG-a proširiti arsenal ukrajinske vojske za samostalne udare.

S deklariranim dometom do 300 kilometara, ovi projektili daju ukrajinskim snagama dodatno naoružanje koje premašuje doseg i moć svega što su prethodno osigurale Sjedinjene Države i drugi međunarodni partneri Kijeva. Riječ je, naime, o projektilima koji sadrže bojne glave sposobne probiti čvrste mete, a lete na malim visinama kako bi se smanjila mogućnost presretanja.

Za usporedbu, hvaljene topničke rakete s višecijevnim lansirnim sustavima (GMLRS), koje su donirali SAD i drugi zapadni saveznici, ispaljive iz raketnih sustava visoke pokretljivosti M142 ili HIMARS, te inačice višecijevnog raketnog sustava (MLRS) tipa M270, imaju domet od nekih 70 kilometara. Nešto veći domet imaju bombe malog promjera lansirane sa zemlje (GLSDB), koje je SAD ranije uputio na ukrajinsko bojište, i on iznosi 150 kilometara, ali imaju manju bojnu glavu od francuskih SCALP-EG-a i britanskih Storm Shadowa. Tu je i američka precizno navođena bomba lansirana iz zraka (JDAM-ER) s dometom od 72 kilometra i značajnom razornom moći. No ti dometi su neusporedivi s dosezima britanskih i francuskih projektila koji tek trebaju stići u Ukrajinu.

Teško za otkrivanje

Storm Shadow ili SCALP-EG, kako je nazivaju Francuzi, dalekometna je krstareća raketa anglofrancuskog razvoja. Od 1994. godine na njoj rade inženjeri iz tvrtki Matra i British Aerospace, a danas se nalazi u portfelju europskog multinacionalnog obrambenog giganta MBDA i prodaje se širom svijeta po cijeni od 2,2 milijuna funti po primjerku.

Projektil je u službi od 2001., a prvi put borbeno je testiran dvije godine kasnije u zoni Perzijskog zaljeva. Storm Shadow ili SCALP-EG blizak je ruskom strateškom krstarećem projektilu Kh-101, o kojem je tportal ranije pisao, i s obzirom na korištenu stealth tehnologiju, doista ga je teško otkriti, ali ga nije nemoguće oboriti. Tijekom 2018. takve rakete su gađale bazu sirijske regularne vojske kod Homsa, a predstavnici režima sirijskog predsjednika Bašara al Asada izjavili su da je oboreno svih osam lansiranih Storm Shadowa. Zapad je tada optužio službeni Damask za lažne informacije, ali su nedugo potom Rusi prikazali dijelove oborenih raketa.

Ključna značajka anglofrancuskog projektila njegov je nizak profil leta. Naime leti do cilja na visini od 30 do 40 metara i pritom prati konfiguraciju terena izbjegavajući prepreke na putu do konačnog cilja, što otežava njegovo rušenje. Također, može se pohvaliti dvostrukom bojnom glavom, tzv. BROACH-om (Bomb Royal Ordnance Augmented Charge), koja se sastoji od dvije eksplozivne naprave što djeluju u tandemu da bi postigle maksimalan učinak.

Preciznije, primarna i manja eksplozivna naprava kumulativnog je tipa i pri eksploziji stvara prostor za prodor glavne eksplozivne naprave. Primarna naprava pritom uništava dobro utvrđena zapovjedna ili komunikacijska mjesta, a sekundarna je dizajnirana za gađanje ciljeva iza utvrđene obrane, poput infrastrukturnih objekata, hangara i industrijskih postrojenja. Uz to, vrlo lako može uništavati mostove, nadvožnjake, elektrane i slično.

Bestseler dugog dometa

Uz Veliku Britaniju i Francusku kao primarne korisnike, Storm Shadow ili SCALP-EG našao je kupce diljem svijeta pa ga u borbenim avionima tipa Rafale koriste Egipćani, Grci, Indijci i Katarci, a nabavili su ga i Italija, Saudijska Arabija te Ujedinjeni Arapski Emirati. Uz višenamjenske Rafale, anglofrancuski projektili mogu se ispaljivati iz talijanskih Tornada IDS i nedavno umirovljenih britanskih GR4, švedskih Gripena, francuskih Miragea 2000 i paneuropskih Eurofighter Typhoona, no ne iz aviona kojima trenutno raspolaže ukrajinsko ratno zrakoplovstvo, pa se s pravom postavlja pitanje kako će Kijev koristiti ove napredne rakete.

Treba podsjetiti da sa Zapada zasad nema naznaka da bi ti avioni mogli stići u Ukrajinu u sklopu pomoći u obrani od ruske agresije te da se ukrajinsko ratno zrakoplovstvo još uvijek oslanja na svoje lovce tipa MiG-29 i Su-27, kao i jurišnike Su-25 i Su-24.

Rusko ministarstvo obrane tvrdi da je Ukrajina već upotrijebila britanski Storm Shadow u napadu na Luhansk, a internetom kruže fotografije koje navodno prikazuju krhotine barem jednog projektila tog tipa. Ta tvrdnje su izazvale pomutnju jer Kijev nije odao s koje platforme je ispalio taj projektil, ako doista jest, a britansko ministarstvo obrane izričito je tražilo da se projektili ne smiju koristiti za napade na ciljeve u Ruskoj Federaciji.

Pojedini vojni analitičari smatraju da je Storm Shadow mogao biti ispaljen jedino iz ukrajinskih jurišnika Su-24, a koji bi za tu priliku trebali biti modificirani. Kijev se pak nije oglasio ni o toj mogućnosti pa su se pojavile pretpostavke da su avioni preinačeni u skladu s maksimalnim razinama tajnosti ili da je napad obavio avion koji nije u sastavu ukrajinskog ratnog zrakoplovstva.

Teoretski je moguće da je projektil ispaljen iz Su-24 jer je taj lovac bombarder sposoban ponijeti raketu težine 1300 kilograma, koliko teže Storm Shadow i SCALP-EG, dok Su-25 nije izvorno bio namijenjen za nošenje bombe teže od 500 kilograma. MiG-29 je također isključen iz priče jer nije zamišljen za nošenje toliko teškog projektila bez naknadne izmjene sustava ovjesa i sustava upravljanja avionom, kao ni Su-27, i to iz istih razloga.

Fantastika ili realnost?

Ako je točno da je projektil ispaljen iz Su-24, taj je avion morao odletjeti na teritorij treće zemlje kako bi dobio dodatnu opremu za ovjes te aktiviranje i lansiranje raketa. Premda izgleda jednostavno, takva preinaka u praksi nije jednostavna jer raketa nije bomba te je za njezino lansiranje potrebno više opreme od gumba koji otpušta ručke. U slučaju anglofrancuskog projektila, časnik za sustav naoružanja koji sjedi u Su-24 iza pilota nije potreban jer on vlastoručno lansira raketu koja potom sve sama rješava.

Projektil, naime, za samostalno obavljanje zadaće ima ugrađen autonomni inercijalni sustav navođenja u kombinaciji s GPS-om i sustav korekcije ekstremne korelacije na Zemljinu površinu. To znači da Storm Shadow funkcionira po principu 'ispali i zaboravi', pri čemu je časnik za naoružanje kao kopilot koristan samo u smislu navođenja aviona kako bi se stvorili najpovoljniji uvjeti za djelovanje rakete.

Druga opcija djeluje znatno fantastičnije jer bi u tom slučaju značilo da je za napad kod Luhanska korišten unajmljeni avion neke od zapadnih sila i posada koju za ispaljivanje projektila tog tipa ne treba posebno obučavati. Teoretski je moguće i da je Storm Shadow ispaljen iz zemaljskog lansera, ali je puno izglednije da bi se Amerikanci već pohvalili time da su prilagodili svoje HIMARS-e za lansiranje vođenih projektila u tipu Storm Shadowa. U tom slučaju, osim prilagođenog lansera, potrebno je instalirati sustav informatičke opskrbe koji uključuje povezivanje sa zapovjednim središtem te sustav za označavanje cilja koji će projektilu pružiti informacije o lokaciji te ga navoditi na cilj.

Osim toga, u inačici koja se lansira sa zemlje treba ponovno izračunati domet projektila jer se lansiranje iz zraka znatno razlikuje od kopnenog lansiranja u smislu potrošnje goriva. U slučaju lansiranja iz zraka avion ima ulogu prvog stupnja jer podiže raketu s tla i daje joj početnu brzinu, a proračun u slučaju lansiranja s kopna mora se napraviti na štetu glavnog raketnog motora, što utječe na domet.

Bez obzira na nagađanja o korištenju Storm Shadowa, Rusija je itekako zabrinuta zbog pojave tih projektila u Ukrajini. Posebno ih zabrinjava to što raketa ima ugrađenu svojevrsnu banku karata terena i opremljena je radarskim visinomjerima. Otuda joj izvrsna sposobnost letenja na malim i ultramalim visinama, na kojima je otežana radarska detekcija, ali i mogućnost izbjegavanja prepreka.

Pojedini ruski vojni analitičari ukazuju i na to da je Storm Shadow triput manji od bespilotne letjelice Tu-141, koja je prije pada u Zagrebu neopaženo prošla sustave protuzračne obrane nekoliko zemalja. Uz to, plaši ih to što Storm Shadow ima dvaput snažniju bojnu glavu od balističke rakete ATACMS Block IA, koju je Kijev tražio od Zapada na samom početku sukoba.