Ako je Ivo Sanader primio mito (a pravomoćna presuda potvrđuje da jest pa se onda i pravno bez ograde treba smatrati da je tako bilo) da bi, između ostaloga, MOL-u prepustio upravljačka prava u Ini (između ostaloga jer je prepuštanje upravljačkih prava medijski najeksponiranije, makar i prema presudi ima i drugih razloga za osuđujuću odluku – pristajanje na uvjete plinskog poslovanja koje je nesumnjivo na štetu Ine), onda je riječ o ružnom, zastrašujućem i bezobraznom činu. Tadašnji je predsjednik hrvatske vlade ne samo počinio kazneno djelo, nego istodobno izdao svoju zemlju.

Izdao je i sve hrvatske građanke i građane (…) Nije izdao samo one koji su glasali za stranku koju je vodio, za političku opciju koju je zagovarao i za ono što je obećao da će učiniti (nota bene, i ja sam jednom na izborima glasovao za njega), izdao je doslovce svakog hrvatskog građanina koji je živio u državi čijoj je vladi on predsjedavao. Sanaderovo djelo dokaz je i metafora da se domoljub može biti i tek prividno, samo riječima, dok djelo upućuje na posve drugo.

Petrovićev esej u cijelosti možete pročitati ovdje