Sredinom prošlog desetljeća Islamska država munjevito se širila zahvaljujući nizu ofenziva kojima je ova vahabitska skupina osnažila svoje vojne kapacitete zarobivši desetke oklopnih vozila američke proizvodnje i drugog teškog naoružanja koje je prethodno bilo u rukama regularne iračke vojske. Stanovništvo koje se našlo pod okupacijom Islamske države postalo je izloženo neviđenim represalijama, a teroristi su svoje žrtve nalazili među šijitima, sunitskim protivnicima ove paradržave, zarobljenim vojnicima i 'nemoralnim' ženama.

Šireći teror, ISIL je teritorijalno bio na vrhuncu 2015. godine, kada je kontrolirao znatne dijelove Sirije i Iraka te manje džepove u Nigeriji, Afganistanu i Libiji, u kojoj je tamošnja vlada nacionalnog jedinstva, u nizu bitaka koje su trajale od svibnja do kolovoza 2016. godine, uspjela poraziti teroriste. Osam mjeseci kasnije ISIL je poražen i u Nigeriji, u kojoj su regularne snage u travnju 2017. uspjele vratiti teritorij koji je držao ISIL-ov nigerijski ogranak Boko Haram. Početkom prosinca 2017. Irak je izvijestio javnost o potpunom porazu Islamske države na svom teritoriju, a gotovo u isto vrijeme ruske ekspedicijske snage u Siriji tvrdile su da su ISIL-ovi teroristi poraženi i u toj zemlji.

Redajući poraz za porazom, ISIL-ovci su se utaborili u gradu Baghouzu na sirijsko-iračkoj granici te su nastavili terorizirati lokalno stanovništvo sve do ožujka 2019., kada su ih iz zadnje terorističke oaze istjerali američki specijalci potpomognuti Sirijskom demokratskim snagama sastavljenima od kurdskih Narodnih zaštitnih jedinica te nekoliko manjih arapskih i drugih paravojnih formacija. Od protjerivanja iz Baghouza, ISIL se raspršio po Iraku, državi koja i nadalje bilježi najviše pobunjeničkih aktivnosti ove skupine, što ne čudi s obzirom na iračko podrijetlo same paradržave i njezina vodstva.

Upornost i otpornost ne dopuštaju opuštanje

Prema dostupnim obavještajno-analitičkim podacima, ostaci Islamske države u Iraku nastavljaju napade manjeg opsega u obliku zasjeda i bombaških napada samoubojica, a nadalje se bilježe i atentati, otmice i sabotaže raznih vrsta. Mete napada se razlikuju ovisno o području, ali se uglavnom odnose na pripadnike snaga sigurnosti, njihove suradnike i pristaše te šijite i druge nesunitske muslimane jer ih Islamska država smatra nevjernicima i otpadnicima.

Čelništvo ISIL-a o rezultatima usvojene strategije redovito izvještava svoje pristaše službenim biltenom Al Naba, u kojem naglašavaju da je u tijeku faza gerilskog rata (harb al isabat), u koju je skupina ušla nakon propale faze izgradnje države (tamkin). Kako pojašnjava analitičar Cole Bunzel sa Sveučilišta Stanford, aktualna faza gerilskog ratovanja ima cilj nanijeti štetu neprijatelju intenzitetom koji bi ga odvratio od daljnjih sukoba. Bunzel pak ocjenjuje da je riječ o teško ostvarivom cilju, ali ističe da upornost i otpornost preostalih ISIL-ovaca ne dozvoljavaju opuštanje. Da nema mjesta odmoru, pokazuju i posljednja izvješća Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i Pentagona, u kojima se upozorava da na području Iraka i Sirije još uvijek djeluje oko 10.000 boraca i simpatizera Islamske države.

Osobito 'trusno' područje za eventualni ponovni uspon ISIL-a je Irak, čija vlada, kojom dominiraju šijiti, tretira sunitsko stanovništvo kao prirodne pristaše Islamske države pa postoji opravdan strah od sve većeg pridruživanja toj skupini zbog revolta prema šijitskim milicijama povezanima s Iranom. Kako bi se osigurao od značajnije mobilizacije sunita u redovima ISIL-a, Bagdad je ipak pokrenuo pregovore sa sunitskim strankama koje u političkom procesu pokušavaju izboriti svoj status protivnika Islamske države.

Prema Al Nabi, ISIL je u Iraku 2021. godine izveo manje napada nego pretprošle godine. Preciznije, skupina je i 2020. u prosjeku izvela 110 napada s 207 žrtava mjesečno dok je 2021. mjesečno prosječno izvodila 87 napada sa 149 žrtava. Analitičari ocjenjuju da je pad ISIL-ovih akcija ohrabrujući, ali upozoravaju da su napadi i nadalje prisutni. Prema podacima kojima raspolaže američka Obrambena obavještajna agencija (DIA), čini se da se ISIL sve više usredotočuje na napade izvan svojih sigurnih utočišta, što potkrjepljuju, primjerice, dvostruki samoubilački napad 21. siječnja prošle godine u središtu Bagdada te samoubilački napad 19. srpnja 2021. u gradu Sadru. U oba napada poginulo je više od 60 ljudi.

Iskorištavanje zamršene političke situacije u Siriji

Situacija u Siriji znatno je kompliciranija iako su sukobi u većini slučajeva zasad zamrznuti i ne dopuštaju obnovu paradržave. Oko dvije trećine zemlje kontrolira režim sirijskog predsjednika Bašara al Asada, uz potporu Rusije i šijitskih milicija povezanih s Iranom. Područje Idliba na sjeverozapadu Sirije kontrolira Hajat Tahrir al Šam, bivša podružnica Al Kaide, a dijelovi sjevera i sjeveroistoka su pod vlašću Sirijske nacionalne armije, koju podržava Turska, dok je veći dio sjeveroistoka i istoka pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga (SDF), koje podržava SAD i predvodi ih Radnička stranka Kurdistana (PKK), što je zabranjena u Turskoj i nalazi se na američkoj listi terorističkih organizacija.

Dostupni izvori govore da je ISIL u Siriji trenutno najaktivniji u središnjem pustinjskom dijelu države te da toj skupini ide na ruku zamršena politička situacija u kojoj se savezništva dogovaraju u jednom danu, a već se drugog dana razvrgavaju.

ISIL-ova Al Naba izvijestila je da je skupina pretprošle godine izvela u prosjeku 45 napada s 95 žrtava mjesečno, a u protekloj godini taj broj smanjen je na 31 napad mjesečno s prosječno 74 žrtve. Međutim ovaj podatak komplicira činjenica da Islamska država neredovito izvještava o svojim napadima. Prema analitičarima Gregoryju Watersu s Instituta za Bliski istok i Charlieju Winteru s Međunarodnog instituta za protuterorizam, skupina si je 2020. godine pripisala samo 25 posto izvedenih napada, što smatraju dijelom strategije neprivlačenja pažnje.

Američka DIA u rujnu prošle godine primijetila je da nema značajnih promjena u kohezivnosti skupine, ali da je ISIL spreman povećati aktivnost nakon razdoblja oporavka od ranije nanesenih poraza. Procjenjuje se da je osobito obeshrabrujući nastavak pritvora za 60.000 nekadašnjih pripadnika ISIL-a i članova njihovih obitelji u Al Holu pod kontrolom Kurda u Siriji. Iako je postignut određeni napredak u repatrijaciji zatočenika, logor u Al Holu i nadalje ostaje mjesto novačenja i radikalizacije kojoj se ne nazire kraj.

Islamska država bilježi pad napada i na Sinaju, na kojem je 2020. godine u prosjeku mjesečno izvodila 16 napada s 40 žrtava, a prošle godine mjesečno je izvedeno devet napada sa 17 žrtava. Iako i broj napada i broj žrtava padaju, Ujedinjeni narodi izvještavaju da na Sinaju djeluje između 500 i 1200 boraca Islamske države.

Novi čelnik 'bez lica'

Na čelu ISIL-a nalazi se Amir Muhamed Said Abdal al Mavli, a naslijedio je Abu Bakra al Bagdadija nakon što su ga krajem listopada 2019. godine ubili američki specijalci u Siriji. Al Mavli je, prema obavještajnim izvorima, nastavio s Al Bagdadijevom strategijom decentralizacije pokreta za osnivanje kalifata. Al Bagdadijev nasljednik znatno je oprezniji od svojeg prethodnika koji je održavao televizijske propovijedi i dopustio skupini da mu javno objavi biografiju. Za razliku od njega, Al Mavli još uvijek nije javno pokazao svoje lice niti objavio detaljnu biografiju. Štoviše, zabranio je objavljivanje audiozapisa svojih govora da ga tajne službe ne bi razotkrile.

Zapadne tajne službe zasad znaju tek to da je Al Mavli rođen 1976. godine u iračkom Mosulu, u kojem je njegov otac bio imam u džamiji. Stekao je magisterij iz islamskih znanosti i koristio je svoju znanstvenu akreditaciju kako bi se uzdigao u ISIL-a kao vjerski sudac. Kao i njegov prethodnik, Al Mavli smatra se nemilosrdnim i tvrdoglavim vođom Islamske države.

Nakon što su iračke snage sigurnosti u listopadu 2021. uhitile šefa ISIL-ovih financija Samija Džasema al Adžuza, procijenjeno je da Islamska država raspolaže desecima milijuna dolara koje u Turskoj prebacuje u kriptovalute. Taj se novac akumulira svakodnevnim prihodima pristiglim od krijumčarenja, iznuda, pljački i otkupnina, a jedan od najraširenijih načina prikupljanja novca krađa je ovaca u Siriji i njihova preprodaja u Iraku.

Analitičari smatraju da ovaj način financiranja neće generirati ogromnu količinu novca potrebnu teroristima, ali da je to svakako dovoljno za njihove potrebe s obzirom na prostor na kojem djeluju. Ono što najviše zabrinjava snage sigurnosti decentralizacija je ISIL-a koja onemogućava njegovo uništenje u kratkom roku, ali i sve manje operativnih podataka s terena koji bi mogli poslužiti u konačnom zauzdavanju nekoć najzloglasnije terorističke skupine.