Siget i Trnsko susjedna su naselja u Novom Zagrebu čiji stanovnici dijele štošta. Od prodavaonica i zelenih površina do tramvajskih linija i cijena komunalnih usluga. No između ta dva naselja proteže se oštra granica kada je riječ o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u hrvatski Sabor. Zbog toga stanovnici iz dviju susjednih zgrada u Sigetu i Trnskom u nedjelju neće glasovati u istoj izbornoj jedinici, već će se njihovi glasovi zbrajati i pretvarati u mandate u različitim jedinicama. To ne bi bilo čudno da su u pitanju dvije jedinice koje u cijelosti pokrivaju Zagreb. Ali je čudno jer su stanovnici Sigeta u VI. izbornoj jedinici, istoj kao Dvor na Uni na samom jugu Sisačko-moslavačke županije, a stanovnici Trnskog u VII. izbornoj jedinici, istoj kao Bakar i ostala mjesta na tom dijelu jadranske obale. Eto, u ovom slučaju imamo glavni grad do mora.

Tako su se stanovnici dvaju susjednih novozagrebačkih naselja iz iste gradske četvrti (Novi Zagreb – Zapad) našli u dvije različite izborne jedinice za parlamentarne izbore. Upravo su ove dvije izborne jedinice VI. i VII. sa svojom izbornom geografijom najbolji primjeri manipuliranja jednim od elemenata hrvatskog izbornog sustava koje pak dosad nijedna vlast nije ni pokušala ispraviti. Od 1999. kada su stupila na snagu referentna, do danas nepromijenjena zakonska rješenja o izbornim jedinicama, na vlasti su s koalicijskim partnerima bili i HDZ u dva mandata i SDP u jednom mandatu. Ništa, dakle, od pokušaja da granice izbornih jedinica logično slijede granice županija i Grada Zagreba koji ima status županije i da se tomu prilagodi njihova veličina tj. broj mandata uz istodobno osiguranu jednakost glasa svih birača kao ustavne kategorije.

Hoće li nova vlast mijenjati granice izbornih jedinica? Možda i hoće ako shvati da sadašnja konfiguracija više pogoduje onima koji su na izborni dan bili u oporbi, nego li onima koji su izbore dočekali na vlasti. Rješenje s kraja 1999. tipičan je pokušaj prekrajanja zemlje na izborne okruge čije bi demografske i geografske karakteristike pogodovale onima na vlasti. Zakon je donijela tadašnja HDZ-ova većina u Saboru kako bi novi izborni model s razmjernim pravilom odlučivanja i s deset višemandatnih izbornih jedinica, što više prilagodila svojim potrebama. Cilj je bio raspršiti ili izolirati glasove birača iz gradova za koje se smatralo da preferiraju oporbu neutralizirajući ih glasovima iz manjih sredina u kojima je HDZ postizao bolje ili znatno bolje rezultate. U tom je smislu Zagreb doslovce 'raščetvoren' na I., II., VI. i VII. izbornu jedinicu, Split i Rijeka su odvojeni od svojih zaleđa, a Slavonija, umjesto oko svoje tradicionalne osi zapad - istok, podijeljena na os sjever - jug kako se ne bi agregirali glasovi srpske manjine.

Međutim, dogodilo se nešto drugo. Vodeća oporbena koalicija SDP-a i HSLS-a pobijedila je u devet od deset izbornih jedinica, a čak ni u V. izbornoj jedinici na jugu Slavonije nije dobila manje mandata od HDZ-a iako je glasovno bila slabija. Očito su oporbeni glasovi 'nadglasali' one za vladajuće neovisno o planu manipuliranja granicama izbornih jedinica. Isto se dogodilo i četiri godine kasnije s tom razlikom da su tada oporbeni glasovi bili oni za HDZ koji je pobijedio u osam izbornih jedinica, osim u prvoj u centru Zagreba i u osmoj koja obuhvaća Istru i Rijeku. Ni 2007. tada vladajuća stranka nije dobila najveći broj glasova u većini izbornih okruga. SDP je bio glasovno najjači u šest od deset izbornih jedinica, a HDZ u dvije slavonske i dvije dalmatinske (u jednoj je i Lika). Ukratko, od 30 rezultata u deset izbornih jedinica na parlamentarnim izborima 2000., 2003. i 2007., tadašnja je oporba imala čak 23 najbolja rezultata.

Ako se ostvare prognoze ispitivanja javnog mnijenja prema kojima Kukuriku koalicija uvjerljivo pobjeđuje na izborima 4. prosinca, dakako prema istom izbornom modelu i podjeli zemlje na iste izborne okruge, moći će se zaključiti da su se početni planovi o pogodovanju vladajućima u ovom izbornom elementu, posve izjalovili. Inače, pojam gerrymandering kao popularni pojam za praksu političkog manipuliranja granicama izbornih jedinica, star je dvjesta godina. Skovali su ga američki novinari 1812. nakon što je tadašnji guverner Massachusettsa i kasniji potpredsjednik SAD-a Elbridge Gerry (1744-1814) uspio u svojoj namjeri da za izbore za državni Senat nametne povoljne zakonske granice izbornih jedinica za svoju stranku od kojih je najbizarnija izgledala kao mitski daždevnjak (eng. salamander). Otuda i naziv pojma: Gerry + (sala)mander. Hrvatske izborne jedinice, doduše, ne izgledaju bizarno, ali su takve sadržajem. Uostalom, daždevnjak je vodozemac pri čemu spajanje rijeke Save i Jadranskog mora u spornoj VII. izbornoj jedinici ima vlastitu uvrnutu logiku gerrymanderinga. Ako se nova vlast ne odupre bizarnostima, nitko ne jamči da domaći cromandering za koju godinu na vlast neće vratiti – novu oporbu.