Na komentar da ga mnogi nisu voljeli jer je upravo iz njegovih usta izašla vijest o raspadu Jugoslavije, Mesić je rekao: 'Da vam kažem kako to treba razumjeti. Mene je u Beograd, u Predsjedništvo, najvažniju instituciju jugoslavenske države, poslao Hrvatski sabor, da ga zastupam. Slovenija se osamostalila, Hrvatska se osamostalila, Jugoslavije, dakle, više nema. I šta da kažem? Nisam poslan u Beograd da otvorim stolarsku radnju, advokatsku kancelariju... Moj posao je završen jer Predsjedništva više nema. Vraćam se u Zagreb, u Sabor koji me poslao, i kažem: Jugoslavije više nema, vratio sam se. Nema je, gotovo je! Što sam trebao reći: Jugoslavija sjajno funkcionira, samo ja tamo nemam posao. Ili što sam trebao učiniti: da ostanem u emigraciji u Beogradu? 

Upitan kako je doživio presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, odgovara: 'Gledajte, treba biti objektivan. Četvrtina Hrvatske je bila okupirana, naši građani poslije pada Vukovara odlaze u logore u Srbiju... Tenkovi su dolazili okićeni cvijećem iz Beograda.'

Na novinarski komentar da je etničko čišćenje Srba u Hrvatskoj dokazano na sudu, Mesić kaže: 'Ako netko proglasi samostalnost na teritoriju jedne države, moraš braniti teritorijalni integritet. Zato je vojna akcija opravdana, ali ne i sve što se u njoj događalo. Dakle, nitko ne tvrdi da nije bilo zločina, za njih se sudilo, sudi se i sudit će se. Ali da bismo imali dobre, prijateljske odnose, moramo individualizirati krivnju. Nisu Srbi krivi što je Milošević htio mijenjati granice, nisu Hrvati krivi što je Tuđman htio mijenjati granice na račun BiH.'

Mesić smatra da je u obrani generala učinjena velika odvjetnička pogreška 'jer je vojnike trebalo braniti vojnički, odvojiti ih od Tuđmanova plana. Vojnici su bili izvođači, sa zadatkom da se odbaci protivnik do granice'. Kaže da je Luka Mišetić, Gotovinin odvjetnik, dobio čak 34 milijuna eura za obranu generala i nije uspio.

Na opasku da nitko nije odgovarao za prekomjerno granatiranje Knina, Mesić je prebacio lopticu na Vukovar i rekao da nitko nije odgovarao za njegovo granatiranje, nazvavši Vukovar 'hrvatskim Staljingradom'. Upitan zašto bi Srbija sravnila Vukovar sa zemljom ako ga je htjela prisvojiti, odgovara: 'Kad sam odlazio iz Beograda, ostavio sam svog čovjeka u Predsjedništvu, u administraciji, koji je, to sada mogu otkriti, mogao ući u moj ured. A on je bio vezan s prostorijom u kojoj se održavalo krnje Predsjedništvo. Nisu više dolazili predstavnici Makedonije, Hrvatske, BiH, Slovenije, ostala četvorica jesu, kao i generali Adžić i Kadijević. I moj čovjek je snimao što se razgovaralo. Milošević je postavljao pitanje zašto se Armija nepotrebno zadržava na Vukovaru. Zašto ne obiđe Vukovar i ne ide prema Zagrebu, direktno. Kadijević mu je odgovorio: 'Kad bismo krenuli prema Zagrebu, dok bi čelo kolone došlo do njega, Hrvati, koji su vojno ojačali, tukli bi nas po bokovima i ostalo bi samo čelo, odsječeno, a  taj rizik ne smijemo poduzeti. Moj čovjek bi odmah, preko Mađarske, došao u Zagreb i sve mi izreferirao. Tako da sam već drugog dana znao što se govori u Predsjedništvu. Oni su između sebe gledali tko je izdajnik, a, vidite, bilo je tako jednostavno snimiti o čemu su govorili.'

Cijeli intervju pročitajte ovdje.