Prije pojave turizma u našem priobalju bilo je doista teško živjeti. Brojni su naši preci stoga trbuhom za kruhom otišli u Ameriku, a u arhivama o tome svjedoče i liste putnika tadašnjih brodova na putu za New York. Danas je to vrijedna arhivska građa za povijest hrvatskih iseljenika, a profesor Igor Legaz pronašao je način na koji je pretraživati. Naposljetku, i sam je na jednoj pronašao ime svoje prabake
Na ovoj stranici svatko može pretraživati brodske putničke manifeste i tako naći podatke o svojim srodnicima koji su se iskrcali u luci New York.
Profesor Legaz navodi da je njegova pranona Luigia Legaz r. Simičić 1930. godine trajno napustila Europu i nastanila se u Sjevernoj Americi.
'Za moju pranonu upisano je da se preziva Simicic Legaz, da se zove Luigia, da ima 56 godina, da je udovica, da joj je kućni jezik talijanski, da čita, da piše, da je talijanska državljanka, da je talijanske etničke (narodnosne) pripadnosti, da je rođena na (otoku) Lošinju (precizno: u Velom Lošinju), da joj je viza za USA izdana u Zagrebu, da joj je kći Elisabetta osoba za kontakt u mjestu zadnjeg prebivališta, da joj je krajnje odredište putovanja New York, da joj sin Bogdan osigurava smještaj na adresi u New Yorku, da je sama financirala putovanje, da joj je svrha putovanja useljenje u USA, da je dobrog zdravlja, da je visoka 170 cm, da ima smeđu kosu, da ima smeđe oči', napisao je Legaz, prenosi Morski.hr.
Navodi da se u brodskom manifestu svaki putnik morao narodnosno deklarirati, a Dalmatinci su tretirani kao pripadnici zasebnog naroda.