Naftovod Keystone XL, dug 1.900 kilometara, trebao bi prenositi 830.000 barela sirove nafte dnevno iz kanadske Alberte, preko Nebraske, do obala Teksasa i Louisiane.

Zeleni aktivisti upozoravaju da nafta vađena između pijeska iz Alberte sadrži gotovo 30 posto više ugljika u odnosi na ostale vrste nafte. Kanađani i Amerikanci koji žive uz planiranu rutu cjevovoda strahuju od izlijevanja takve nafte.

Kritičari tvrde da će Keystone XL produbiti ovisnost SAD-a o fosilnim gorivima, ubrzati učinke klimatskih promjena i narušiti prava vlasnika zemljišta. Pristaše pak ističu da će njegova izgradnja potaknuti ekonomiju, rezultirati otvaranjem novih radnih mjesta i učiniti SAD energetski neovisnijim.

Mnogi smatraju da je taj naftovod ključni test posvećenosti predsjednika Baracka Obame zaštiti okoliša. U kampanji 2007. obećao je da će okončati 'tiraniju nafte'.

Unatoč prosvjedima organizacija za zaštitu okoliša, službeni Washington zaključio je u veljači da taj naftovod neće imati važan utjecaj u pogledu emisije ugljika, ali je Obamina administracija u petak opet na nekoliko mjeseci odgodila konačnu odluku o sudbini naftovoda.

Indijanci su naumili u Washingtonu podići kamp vigvama, odlučni da Obamina administracija i zakonodavci čuju njihove muke.

Matthew Crni Orao (45), Sijuks iz kanadske Manitobe, kaže da vlada pokušava izgraditi naftovod na zemlji američkih indijanaca.

'Naš narod pati već 500 godina. Vlada nam je dodijelila opustjele krajeve za naše rezervate, a sad na našoj zemlji žele izgraditi naftovod', požalio je Crni Orao.

'Mi smo tu da pomognemo zaštititi vodu, naš prvi lijek. Čovjek sada uništava naš najizdašniji izvor', dodao je.

Rančer Mike Blocker (62) iz okruga Antelope u Nebraski kaže da njegovi konji neće moći piti naftu - prije ili kasnije, doći će do izljeva, uvjeren je.