Muškarac je bio registriran kao socijalni slučaj, a bio je i invalid, jer je prije pet godina izgubio nogu. U vlažnom i slabo osvijetljenom podrumu zgrade živio je godinama jer je Grad Zagreb u vrijeme nacionalizacije imovine tamo smještao svoje štićenike.

'Nisam ga želio izbaciti ni kada nam je vlasništvo nad zgradom vraćeno. Doista nikome nije smetao, bio je simpatičan, duhovit, vrlo miran i pristojan i nikada se nije žalio, iako je živio u groznim uvjetima. Otkada je prije pet godina izgubio nogu, jedva je silazio stubama u podrum', rekao je za Večernji list vlasnik zgrade Vladimir Kapetanić.

Kada je Marijan prije nekoliko godina doznao da mu prijeti gubitak i druge noge, upravo je Kapetanić s njegovom sestrom Marijom od Centra za socijalnu skrb Maksimir zatražio bolji smještaj.

'Rekli su nam da socijalne radnice moraju procijeniti je li trenutačni smještaj doista tako loš, no one su u Padovčevoj prvi put bile tek prije nekoliko mjeseci. Poslije su mu ipak obećali mjesto u domu, no tek kada se ono isprazni, odnosno kada netko umre', kaže Kapetanić.

Marijan se posljednjih mjeseci odao alkoholu, pa su ga susjedi sve rjeđe viđali. Da se događa nešto sumnjivo, pomislio je i dostavljač toplih obroka. Nekoliko dana obroci su ispred vrata ostajali netaknuti. Marijanovo mrtvo tijelo u podrumskoj sobi pronašao je njegov šogor, koji je odmah pozvao i policiju.