Iran je ranije ove godine najavio da će instalirati novu generaciju centrifuga u svom pogonu za obogaćivanje urana u Natanzu, ali se u nedjeljnim izvješćima iranskih novinskih agencija prvi put pojavljuje njihov konkretan broj, prenosi Reuters.

Iranski mediji se u nedjelju pozivaju na Ferejduna Abasi-Davanija, šefa iranske Organizacije za atomsku energiju, koji je rekao da Iran proizvodi 3.000 centrifuga nove generacije.

"Konačna proizvodna linija tih centrifuga došla je do kraja i uskoro će ranija generacija tih centrifuga s niskom učinkovitošću biti uklonjena", rekao je Abbasi-Davani, prema agenciji Fars.

Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) priopćila je ranije ove godine da je 180 centrifuga tipa IR-2m i praznih kućišta tih centrifuga postavljeno u pogonu u blizini grada Natanza u središnjem Iranu. Te nove centrifuge, 2,5 puta učinkovitije od starijih modela, još uvijek nisu bile operativne.

Ako se uspješno stave u funkciju, takvi strojevi mogu omogućiti Iranu da značajno ubrza akumulaciju nuklearnog goriva za koje Zapad strahuje da se može koristiti u atomskom oružju. Iran tvrdi da je uran obogaćuje samo za miroljubive svrhe.

Prema pisanju časopisa Foreign Policy, novi model centrifuge je iranski dizajnirana varijanta centrifuge P-2 koja se koristi u pakistanskom nuklearnom programu. Izvorni P-2 dizajn, koji je Iran dobio 1995. iz mreže oca pakistanske atomske bombe Abdula Qadeer Khana, bio je iranskim inženjerima očito previše zahtjevan za proizvodnju bez vanjske pomoći. Iranski stručnjaci navodno su uspjeli izgraditi i testirati nekoliko centrifuga u Natanzu, ali Institut za znanost i međunarodnu sigurnost vjeruje da Iran ne može napraviti veliki broj IR-2 bez uvoza određenih ključnih stavki.

Nova iranska centrifuga zadržava isti kapacitet proizvodnje kao pakistanska P-2. Obje mogu obogatiti uran oko 2,5 puta brže od centrifuge P-1, s kojima Iran već radi u Natanzu. Pod optimalnim uvjetima, o 1200 IR-2 centrifuga trebalo bi raditi godinu dana da proizvede dovoljno visoko obogaćenog urana za jednu nuklearnu bojevu glavu. Isti će cilj zahtijevati oko 3000 P-1 centrifuga.

Iako to nije dokaz da Iran provodi nuklearno oružje, uvođenje centrifuga IR-2 može učiniti "prijelomni" nuklearni scenarij lakše izvedivim u srednjoročnom razdoblju. Iran je imao nekih problema usavršavajući rad svojih P-1 centrifuga, ali jedan nuklearni dužnosnik je rekao da je IR-2 "dorađeniji" stroj nego nepouzdani P-1. Taj komentar podrazumijeva da bi s novodizajniranim centrifugama Iranci mogli lakše raditi nego s dosadašnjima. Ta činjenica, zajedno s mnogo većom stopom proizvodnje, omogućila bi Iranu da bi brzo napreduje prema visokim razinama obogaćivanja urana (i, stoga, nuklearnom oružju), ako se odluči ići tim putem.

Uran se pretvara u nuklearno gorivo postupkom obogaćivanja, kojim se povećava koncentracija radioaktivnog izotopa U235 kojeg u prirodnom uranu ima samo 0,71 posto. Uranova ruda pročišćena u koncentrat koji se naziva žuti kolač, obično se pretvara u uranov heksafluorid koji na temperaturi od 56 oC prelazi u plinovito stanje. U rotirajućim plinskim centrifugama, povezanim u serije, dolazi do razdvajanja izotopa urana i postupnog povećanja koncentracije U235. Uran se kao gorivo za nuklearne elektrane obogaćuje na razinu od 2 do 5 posto, dok se za reaktore u nuklearnim podmornicama i nosačima zrakoplova koristi visoko obogaćeni uran, kao i za nuklearno oružje gdje je razina obogaćenosti 90 posto.