Do početka ovog tjedna u utrci za iranskog predsjednika bilo je osam kandidata koje je među više od 600 prijavljenih izabralo Vijeće čuvara. No, od tih osam kandidata, dvojica su odustala: reformator Muhamad Reza Aref te konzervativni kandidat Golam Ali Hadad-Adel, tako da se za nasljednika popularnog i kontroverznog Mahmuda Ahmadinedžada bore Said Džalili, Ali Akbar Velajati, Muhamed Bager Galibaf, Muhamed Garazi, Mohsan Rezaj te Hasan Rohani

Said Džalili glavni je iranski pregovarač za nuklearni program. Ujedno je i najmlađi kandidat za predsjednika. Blizak je Vrhovnom vođi ajatolahu Aliju Hamneiju, a četiri godine bio je šef njegova kabineta. Bivši je pripadnik vojske, a u iračko-iranskom ratu izgubio je nogu. Njegov slogan je: Razvoj, pravda i otpor

Said Džalili

Ali Akbar Velajati je dugogodišnji ministar vanjskih poslova i savjetnik Vrhovnoga vođe. Po struci je pedijatar, a završio je fakultet na Sveučilištu Johns Hopkins. Slogan njegove kampanje je: Možemo stvoriti sutra

Mohsen Rezaj je dugogodišnji zapovjednik Iranske nacionalne garde. Bio je predsjednički kandidat i 2005. te 2009. Njegov slogan glasi: Povratak etike u politiku i funkcionalnosti u gospodarstvo.

Hasan Rohani je umjereni klerik blizak bivšem predsjedniku Hašemiju Rafsandžaniju. Bivši je voditelj pregovora o nuklearnim pitanjima u doba vladavine reformatorskog predsjednika Hatamija do 2005, a poznat je po tome što je 2003. pristao na prekid obogaćivanja urana i što je omogućio nenajavljene inspekcije nuklearnih postrojenja u Teheranu. Njegov slogan je: Umjerenost, razum i pravilno donošenje odluka

Hasan Rohani

Među konzervativnim kandidatima, uz Džalilija, analitičari velike šanse daju Muhamedu Bageru Galibafu, aktualnom teheranskom gradonačelniku i nekadašnjem pilotu, koji je na toj funkciji već dva mandata.

Zadnji konzervativni kandidat je Muhamed Garazi bivši ministar za naftu i telekomunikacije, kojem analitičari daju najmanje šanse. Njegov slogan glasi: Antiinflacijska vladavina

Od ukupno 75,2 milijuna Iranaca, njih oko 50,5 milijuna ima pravo glasa. Ukoliko u prvom krugu neki od kandidata dobije više od 50 posto glasova, on je pobjednik. No u ukoliko nitko to ne ostvari u prvom krugu, u drugi krug idu dvojica s najvećim brojem glasova.

U iranskom sustavu vlasti izabrani predsjednik trebao bi predstavljati suverenost naroda, a neizabrani Vrhovni vođa suverenost Boga. U praksi su, međutim, gotovo sve poluge političke moći u rukama Vrhovnog vođe, ostavljajući predsjedniku vrlo malo slobode u donošenju političkih odluka.

Stoga govoriti o nekim značajnim promjenama koje se mogu očekivati u Iranu nakon izbora novog predsjednika je besmisleno. Zapravo nitko od aktualnih predsjedničkih kandidata, pa ni umjereni Hasan Rohani, koji je i sam mula, neće učiniti ništa protiv klerikalizma u modelu vladavine.

Najveću cijenu Homeinijeve vizije Irana plaćaju sami Iranci: državna valuta rijal je izgubila gotovo 80 posto od svoje vrijednosti u posljednje dvije godine, država trpi sankcije već 34 godine, uključujući i sankcije na centralnu banku, na izvoz nafte i u automobilskoj industriji. Inflacija iznosi najmanje 30 posto, a stopa nezaposlenosti 15,5 posto. 18,7 posto iranskog stanovništva živi ispod granice siromaštva. Zarada od izvoza 2012. godine je gotovo upola manja nego 2011. i iznosi 66,7 milijardi dolara, u usporedbi sa 128,6 milijardi dolara godinu dana prije.