Gostujući u emisiji Hrvatskog radija "Intervju tjedna" znanstvenik Ivan Đikić, član Američke akademije znanosti i umjetnosti, objasnio je zašto se u Italiji u kratkom razdoblju tako mnogo ljudi zarazilo, odnosno zašto ima toliko žrtava te zašto to nije izgledan scenarij u Hrvatskoj.
'Sve je u znanju. Kada čovjek zna što se dogodilo u Kini, gdje se virus pojavio na tržnici u Wuhanu. Ljudi su donijeli virus na tržnicu i zarazili druge ljude i s tržnice je buknula ta jedna eksponencijalna, nekontrolirana epidemija. I tek je onda zdravstveni sustav Kine shvatio opasnost i reagirao', kazao je Đikić u razgovoru za HRT.
Naglasio je da se u početku mislilo da se virus pojavio na tržnici, da bi se saznalo da se pojavio puno prije, u okolnim mjestima oko grada.
'Vi se borite protiv neprijatelja, a u biti ne znate gdje je. To se dogodilo u Kini. Onda su rigoroznim mjerama uspjeli napraviti nešto u čemu im se mnogi dive. Uspjeli su zaustaviti opasnost na svom teritoriju', kazao je Đikić koji je dodao da je u Italiju virus donesen iz Kine.
vezane vijesti
Znanstvenik smatra da nije došao s jednim nultim pacijentom, nego s njih desetak ili čak stotinu.
'Italija nije znala za njih jer nitko nije radio pravu epidemiološku analizu ljudi koji rade u Kini, objasnio je Đikić problem Italije. Naveo je i da će se bolest širiti, a mi znamo da ju ne možemo zaustaviti.
'Nema granica ni oružja. Možemo samo imunološkim odgovorom, tzv. prirodnim procjepljivanjem javnosti, uništiti daljnje širenje virusa i virus će prirodno nestati', rekao je Đikić
Osvrnuo se i na problem s lažnim informacijama. kaže da je jako važno pravilno, točno i pravovremeno informiranje javnosti. Potom je govorio i o važnosti kolektivnog imuniteta,
'To znači da moramo shvatiti realnu opasnost. Ako bih se i sam zarazio, ja bih prebolio tu bolest, tj. vjerojatnost je 99,5 posto. A ta vjerojatnost je izrazito visoka. Što nas više preboli tu bolest, time stvaramo kolektivni imunitet, objasnio je znanstevnik.
Đikić smatra da se s pravilnim radom epidemiološke službe virus može kontrolirati, ne može se kontrolirati njegovo širenje u široj populaciji ali može se kontrolirati smrtnost.
'Mi ne znamo kakve će to posljedice ostaviti na mlađe generacije, na njihovu psihu, razmišljanje i strahove. Najveća opasnost je hoćemo li mi išta iz ovoga naučiti, da za dva mjeseca nemamo kolektivnu amneziju. Novi virusi će sigurno doći i moramo se bolje pripremiti', zaključio je.
