Ususret današnjoj nogometnoj utakmici s Češkom s kojom nas povezuje činjenica da smo nekad živjeli u istoj austrougarskoj državi, jedna od opće poznatih poveznica Češke i Hrvatske jest upravo nogometna i odnosi se na osnutak najstarijeg hrvatskog nogometnog kluba Hajduk u Pragu. No, poveznica između dva naroda je nebrojeno. To je prvenstveno turistička: iako smo ponosni zbog češke ljubavi prema Jadranu, nismo uvijek najbolji domaćini prema vjernim gostima iz Češke. Na stranu poznato, u ovom tekstu bavimo se mnogo dubljim, ali i manje poznatim sponama na koje za tportal podsjeća Marijan Lipovac, povjesničar i bohemist te predsjednik Hrvatsko-češkog društva koje se bavi istraživanjem i promicanjem prijateljstva dvaju naroda
Govoreći o povijesnoj vezi Hrvata i Čeha, Lipovac ističe kako su Česi u srednjem vijeku vjerovali da potječu iz Hrvatske odakle ih je doveo njihov praotac Čeh te dodaje kako se od 16. stoljeća kao njegovo rodno mjesto spominje Krapina nakon čega se ta legenda proširila Hrvatskom te je do danas popularna u Zagorju i Krapini gdje je Čeh dobio i dvojicu braće, Leha koji je praotac Poljaka i Meha koji je praotac Rusa. Pored toga, sveti Ivan Pustinjak, najstariji češki svetac s kraja devetog stoljeća, prema legendi bio je sin hrvatskog kralja, a Česi ga i danas zovu Ivan, a ne Jan što je jedno od najraširenijih čeških muških imena.
Naš sugovornik naglašava i kako pisana povijest Zagreba počinje oko 1094. s jednim Čehom, prvim zagrebačkim biskupom koji se zvao Duh te s njim počinju i hrvatsko-češke veze te nazočnost Čeha u Hrvatskoj.
Povijest hrvatsko-čeških odnosa
Čehe u Hrvatskoj predstavljao je i Přemysl Otokar II., češki kralj od 1253. do 1278. koji je, pored Češke, vladao i današnjom Austrijom, Slovenijom i dijelovima Italije, a neko vrijeme i Zagorjem te okolicom Samobora. Stoga ne čudi kako je u njegovo vrijeme sagrađen stari grad iznad Samobora.
Sredinom 14. stoljeća u Prag na poziv češkog kralja i rimsko-njemačkog cara Karla IV. dolaze hrvatski glagoljaši koji donose hrvatski oblik glagoljice, uglatu glagoljicu. Smatra se da je slova s kvačicama izumio Jan Hus kao autor češkog pravopisa koji je kvačicu preuzeo iz glagoljičkog slova ž. U 19. stoljeću slova s kvačicama je od Čeha u hrvatski pravopis unio Ljudevit Gaj. Tako, zahvaljujući Česima, ali i hrvatsko-češkom kulturnom prožimanju, Hrvati nemaju problema s pisanjem glasova č, ž i š.
Prebirući po povijesnim vezama Čeha i Hrvata, Lipovac navodi kako je sin Karla IV. bio Žigmund Luksemburški koji nije ostao u dobroj uspomeni ni Hrvatima ni Česima. Njegov je, pak, brijač bio Zagrepčanin Mihalj Dabski koji je u svojem plemićkom grbu imao četiri zuba. Očito ih je toliko povadio Žigmundu.
Trg svetog Marka u Zagrebu, sjedište političke moći u Hrvatskoj, pun je čeških tragova, naglašava naš sugovornik te dodaje kako se smatra da su portal crkve svetog Marka u Zagrebu početkom 15. stoljeća napravili učenici praškog graditelja Petra Parlera. Banske dvore je, pak, početkom 19. stoljeća sagradio graditelj iz MoravskeIvan Either, a Hrvatski sabor je početkom 20. stoljeća projektirao Čeh Lav Kalda
O arhitektonskim poveznicama govore i podaci kako je ulice zagrebačkog Donjeg grada trasirao Čeh Rupert Melkus. On je projektirao i Zrinjevac, čime je započet projekt Zelene potkove koji je nastavio njegov nasljednik Milan Lenuci. Melkus je projektirao i groblje Mirogoj, iako je slavu pobrao Herman Bolle koji je sagradio arkade. Crkvu svetog Blaža u Zagrebu gradio je, po nacrtu Viktora Kovačića, Čeh Josef Dubsky. Njegov sin Jaromir Dubsky projektirao je, pak, crkvu svetog Nikole Tavelića u Kustošiji u Zagrebu, a idejni nacrt dao mu je njegov prijatelj Miroslav Krleža
Slavna praška 'Kuća koja pleše'
Hrvatska se arhitektonski odužila Češkoj, budući da je simbol modernog Praga 'Kuća koja pleše', a koju je zajedno s Frankom Gehryjem projektirao Hrvat Vlado Milunić koji od 1956. živi u Pragu. Nakon Karlovog mosta i Hradčana, to je treća praška znamenitost koju turisti najviše fotografiraju.
Između Hrvata i Čeha bili su, i nekad i danas, česti brakovi. Svoje žene u Češkoj pronašlisu Nikola Šubić Zrinski, Josip Jelačić, Vladimir Prelog i Stjepan Radić
Upravo se potonji, uz svoj politički rad, bavio i promicanjem hrvatsko-čeških veza, pisao je češke gramatike, priručnike i djela o Češkoj te se zalagao za učenje češkog u hrvatskim školama. Češki je znao toliko dobro da je na njemu pisao i književna djela.