Nedavno je objavljen godišnji izvještaj Europske komisije o aktivnostima Europske unije u 2015. godini, ‘The EU in 2015 — General Report on the Activities of the European Union’. Na stotinjak detaljno opremljenih i gusto ispunjenih stranica Glavni ured za komunikacije Europske komisije nudi sliku skoro pa idiličnog stanja u Europskoj uniji, koju potresaju različite krize. Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u uvodu poručuje da ‘trebamo imati više vjere u sposobnost Europe da ponudi kolektivna rješenja za probleme koji muče pojedine članice’
‘Na početku svojeg mandata u studenom 2014. obećao sam novi početak za Europu, kao i to da će se ova Komisija baviti s deset političkih prioriteta - ključnih izazova za našu ekonomiju i društvo. Kako se ispostavilo, prva godina našeg mandata, 2015., pokazala se kao godina u kojoj je cijeli svijet gledao prema EU i tome kako se nosimo sa serijom kriza’, piše na početku izvještaja Europske komisije ‘The EU in 2015 — General Report on the Activities of the European Union’ predsjednik Jean-Claude Juncker, od čijega se liderstva mnogo očekivalo. Dugogodišnji luksemburški premijer postao je predsjednik EK zahvaljujući i rezultatima izbora za Europski parlament pa se očekivalo da bi s kakvim-takvim glasačkim legitimitetom i svojim velikim političkim iskustvom mogao ključnu izvršnu instituciju EU-a vratiti u stare dane slave Jacquesa Delorsa te doista provesti konzekventne politike koje bi poboljšale situaciju u uzdrmanoj Uniji, a što Barrosova Komisija nije bila u stanju učiniti.
No iako se na stotinjak stranica godišnjeg izvještaja EK za 2015. nudi mnogo slika, infografika i teksta koji 500 milijuna građana EU-a trebaju uvjeriti u to da Komisija radi mnogo toga važnoga za njihovo bolje sutra, teško je oteti se dojmu kako su dvije najveće krize koje su obilježile prošlu godinu - a to su Grčka i eurozona te veliko povećanje izbjegličkog vala - izvan kontrole, kompetencija i političke moći koju ima Komisija.
Poglavlja o digitalnom tržištu (dobra vijest: roaming se ukida sredinom 2017.) ili ekonomskim investicijama svjedoče o tome kako briselska birokracija i dalje nastavlja neumorno okretati kotačiće Europske unije, ali izbjegličkoj krizi je posvećeno donekle tek poglavlje ‘Prema novoj migracijskoj politici’ od osam stranica, u kojemu se govori o planovima za uvođenje europskog sustava azila, čemu se otvoreno protive pojedine članice EU-a. U izvještaju stoji kako je EK kroz niz mjera pomogao državama u izbjegličkoj krizi, pa se ističe trostruko veća prisutnost patrolnih brodova na Mediteranu, kao i uspostavljanje plana izbjegličkih kvota - koji je također odbačen od nekoliko članica - a kao velik uspjeh se spominje i plan od 17 točaka iz listopada, kada su se na samitu u Bruxellesu članice dogovorile o zajedničkom odgovoru na izbjegličku krizu. O tome da se taj plan posve raspao u međuvremenu nema riječi.
Hrvatska se u izvještaju EK spominje točno četiri puta, jednom u kontekstu bodljikave žice koju je postavila Mađarska, a onda i zbog nezaposlenosti mladih. Prema podacima EK, Hrvatska je nakon Italije i Bugarske treća u Uniji po broju mladih od 15 do 24 godine koji nisu zaposleni ili se ne obrazuju za neki posao. Čak su i po nezaposlenosti mladih inače gore Grčka i Španjolska bolje sa svojim programima zapošljavanja mladih od Hrvatske, koja pak investicijski ovisi o strukturnim fondovima EU-a, kako pokazuje treće spominjanje u izvještaju. Naime, udio fondova EU-a u javnim investicijama u pojedinim državama članicama najveći je od 28 članica u Portugalu, čak iznad 80 posto, te onda u Hrvatskoj, oko 75 posto. U prijevodu, bez novca EU-a Hrvatska ne bi iz svojeg budžeta mogla financirati tri četvrtine aktualnih javnih investicija u državi. Četvrto navođenje Hrvatske je pak dio mape koja prikazuje koje su države EU-a članice šengenske zone slobodnog kretanja - koja također više ne funkcionira u potpunosti - te se vidi kako Hrvatska, Rumunjska i Bugarska ostaju izvan Shengena, kao nova verzija predziđa Europe.
S druge strane, EK je itekako imao uspješnu 2015. u nekim drugim područjima, pa je tako usvojena nova energetska strategija te zajednička internetska politika, a tu je i veliki klimatski sporazum iz Pariza, u čijem je postizanju EU igrao ključnu ulogu. EU se obavezao i za 40 posto smanjiti ispušne plinove u dogledno vrijeme te se stvaraju uvjeti za ekološki neštetne izvore energije povezivanjem europskog energetskog tržišta. Zato se u poglavlju o eurozoni jedva spominje Grčka, no hvali se time kako je Litva uvela zajedničku valutu euro. EK se ponosi i svojom transparentnošću prema građanima i javnosti te se ističe poticanje Europljana u konzultacijama oko konkretnih politika i regulacija.
We want your opinion on transparency & lobbying! Please reply to our public consultation ➡️ https://t.co/kMtBFiFW9u pic.twitter.com/iE4AP9W4Kj
— European Commission (@EU_Commission) March 10, 2016
Možda je najzanimljivije poglavlje o TTIP-u - transatlantskom trgovinskom sporazumu sa SAD-om, koji izaziva brojne prijepore - u kojemu se ističe da ‘EU i SAD imaju najveće ekonomske veze na svijetu’ i da je Komisija odgovorila na zabrinutost civilnog društva čineći pregovore više transparentnima nego ikad prije u povijesti. EK kao svoje ciljeve u pregovorima navodi smanjenje carina, eliminiranje barijera slobodnoj trgovini neovisno o granicama te razvoj pravila koja bi omogućila lakši uvoz, izvoz i investicije, a naročito se ističe da to pomaže manjim firmama. U izvještaju se ne navode konkretne brojke iz projekcija uspješnosti TTIP-a, nego se ekstenzivno govori o aktualnim ekonomskim odnosima između EU-a i SAD-a (čija gospodarstva zajedno čine 46 posto svjetskog BDP-a), a sporazum ostaje prioritet povjerenice Cecilije Malmström, no ne postavlja se konačni datum za kraj pregovora: ‘Iako je cilj bio brzo doći do dogovora, EU je jasno dao do znanja da je dobiti dobar dogovor važnije od ubrzanog procesa pregovaranja.’
Zanimljive podatke nudi i kratki dio posvećen rodnoj ravnopravnosti, u kojemu se može saznati kako žene unutar EU-a u prosjeku imaju 39 posto manje mirovine od muškaraca. EK je vezano uz to u 2015. učinio sljedeće - pozvao članice da rade na poboljšanju problema i ponudio im preporuke. Učinkovitijom bi se zato mogla pokazati direktiva u kojoj bi u uprave kompanija trebalo doći više žena kroz sustav kvota.
U svijetu se EU vidi kao ‘globalni ekonomski igrač’ koji proizvodi 24 posto svjetskog BDP-a te održava ‘strateške odnose’ sa SAD-om, Rusijom i Kinom, a posebno se ističe samit s Turskom oko rješavanja izbjegličke krize, sve garnirano fotografijama predsjednika Recepa Tayipa Erdogana. Uskoro slijedi rubrika o zalaganju EU-a za ljudska prava u svijetu, u kojoj konkretne kritike postupanja s medijima i javnim prosvjedima u Turskoj naravno nema, nego se kaže da je ‘EU nastavio zagovarati ljudska prava diljem svijeta’ i naravno da je usvojen novi akcijski plan za period od 2019. godine.
U svakom slučaju, izvještaj ‘The EU in 2015’ pokazuje da je Unija u protekloj godini doista usvojila nevjerojatnu količinu strategija, akcijskih planova, dogovora od 17 točaka i pravila za poboljšanje te da je taj birokratski stroj doista neke stvari pokrenuo u dobrom pravcu. Istovremeno, dvije najveće krize Unije - gospodarska stagnacija i eurozona te izbjeglice - dobile su svoja poglavlja, koja otkrivaju da EK u sudbinskim pitanjima za opstanak EU-a nema mnogo ideja, a još manje političke moći da preuzme kontrolu nad situacijom. Izvještaj izvršne vlasti EU-a je tako u kontekstu najvećih izazova Europe ujedno izvještaj o političkoj nemoći Junckera i njegovog tima, čiji je obećani novi početak postao najveća kriza u povijesti Europske unije.
