James J. 'Whitey' Bulger bivši je kralj južnog Bostona, nemilosrdni gangster koji je 20 godina surađivao s FBI-jem. Blistavu podzemnu karijeru izgradio je upravo zahvaljujući drukanju konkurencije. Čim se 1994. razotkrilo njegovo prijateljstvo s federalcima, Bulger je morao hitno nestati jer su ga podjednako htjeli ćopiti i ruka pravde i rodbina otkucanih. U bijegu je već 14 godina, a bostonska klinčadija još mu se uvijek više divi negoli Pixiesima, Denisu Learyju, Benu Afflecku ili Mattu Damonu, premda su i oni odrasli na istim ulicama Grada graha (kako od milja zovu Boston, poznat po slasnom jelu od graha).

Svi koji su imali i najmanje veze s Bulgerom, uključujući jednu njegovu žrtvu, spremaju se objaviti knjigu (ako već nisu) i, po mogućnosti, sklopiti deal s Hollywoodom. Istovremeno, Whitey je u Sv. Nedođiji, gdje troši pare koje je nagomilao cinkanjem, reketom, dilanjem Djeda Mraza (kako su krajem 70-ih zvali bijelo) i ubojstvima kojih je vjerojatno počinio puno više od 18, za koliko ga tereti FBI. Poput 'Bugsyja' Seigela, još uvijek mrzi nadimak 'Whitey', koji su mu nalijepili davnih dana zbog prepoznatljive svijetloplave kose.

Od cirkusa preko Alcatraza do kralja južnog Bostona

Bulger je sin, kažu, poštenog i vrijednog lučkog radnika i missice-kućanice. Nakon što je, navodno, seksualno zlostavljan u osnovnoj školi, s deset je godina pobjegao od kuće i priključio se cirkusu, gdje mu je najbolji prijatelj bio leopard Lancelot, a cura (od njega puno starija) plesačica Tiger Lil. Umjesto da postane krotitelj divljih zvijeri, radije se priključio uličnoj bandi, pa je već sa 14 uhapšen zbog oružane pljačke, a do devetnaeste je čmrljio u kaznenom domu za maloljetnike. Po izlasku se nakratko pridružio zrakoplovnim snagama, ubrzo dezertirao i vratio se u Boston, gdje se bacio na pljačkanje banaka. Ulovili su ga 1956. i osudili na 25 godina zatvora.

Kao iskusni ulični huligan sklon tučnjavama i bjesomučnom utrkivanju autima, Bulger je u buksi zaplivao kao riba u vodi. Odmah se prijavio za sudjelovanje u CIA-inom programu istraživanja halucinogenih droga sa ciljem otkrivanja seruma istine. Kao posljedica gutanja silnih LSD-a, Bulgeru su se zauvijek uvalile nesanica, noćne more i halucinacije, što i nije bilo tako velika cijena za znatno smanjenje kazne. Odležao je svega devet godina, jednim dijelom i u zloglasnom Alcatrazu, gdje je razvio posebnu tehniku 'kljucanja', prebacujući svu težinu na laktove, nožne prste i koljena, kako bi u što manjoj mjeri dodirivao hladan čelik u samici.

Po izlasku iz zatvora Bulger se zaposlio kao 'čistač' za gangsterskog bossa Donalda Killeena, kojega je ubrzo koknuo kako bi se ulizao Howieju Winteru, vođi Winter Hill Ganga, konkurentske bostonske bande. Paralelno je počeo surađivati s FBI-jem, kojem je nakon smrti J. Edgara Hoovera primarnom metom postala talijanska mafija, pa su ga, zadovoljni njegovim insajderskim informacijama, zauzvrat puštali na miru. Bulger i njegova desna ruka Stephen 'The Rifleman' Flemmi družili su se s federalcima i privatno, a čak su izmjenjivali i božićne poklone!

Godine 1979. Howie i ekipa uhapšeni su zbog namještanja konjskih utrka, što je Bulgeru uletjelo kao naručeno, pa je preuzeo vodstvo bande i ubrzo postao glavni gangsterski kolovođa u cijeloj Novoj Engleskoj, kontrolirajući kompletni reket, kamatarenje, kladionice, otmice kamiona, pranje love, trgovinu drogom i oružjem. Višak love stavljao je u fond X, iz kojeg je podmićivao političare, muriju i FBI.

Za Bulgera su većinom dilali bivši underground boksači jer je bio uvjeren da kao sportaši neće konzumirati drogu koju prodaju, točnije kokain i travu, nikako heroin, a znao je i kako 's kokom nemaš frke, dok od horsa postaješ zombi'. Plus, nije dozvoljavao dilanje djeci, a oni koji nisu htjeli plesati kako je big boss svirao, bili bi premlaćeni i otjerani iz kvarta.

I scream, you scream, we all scream for ice cream!

Unatoč svemu tome, svi su htjeli raditi za Bulgera opisujući ga kao strogu očinsku figuru: 'Što sam više radio za Whiteyja, više mi se sviđao', sjeća se jedan od njegovih ljudi. 'Kad bi mi uputio jedan od svojih rijetkih smiješaka ili bonus za dobro obavljen posao, danima sam se veselio. Volio sam slušati njegove teorije o vojnim strategijama, Cezarovim, Pattonovim i sl. Ništa se nije moglo usporediti s društvom kralja južnog Bostona. Radio sam sve što je bilo u mojoj moći da osvojim njegovo poštovanje i pohvalu'.

Poput Franka 'Američkog gangstera' Lucasa, Bulger je volio pomagati siromašnima (primjerice, donosio bi im purice za Dan zahvalnosti, a udovicama bi kupovao namirnice) i zato ga mnogi sugrađani i danas pamte kao Robina Hooda. Po uzoru na velike vojskovođe kojima se divio, nikad nije vukao potez, a da ne bi pomno promislio o svim njegovim posljedicama. I danas najradije gleda History Channel. Voli životinje te knjige o zločincima i vojnoj povijesti. Živi jako discipliniranim životom, ne puši, ne pije niti se drogira, a prezire pijance i narkomane.

Oduvijek je skrivao svoje pravo lice čak i pred najbližima, zbog čega su se oko njega stvorile urbane legende poput one kako je oteo polovicu dobitka na lutriji od čovjeka koji je kupio listić u jednom od njegovih lokala. Dobitak je iznosio 14,3 milijuna dolara. Neki pak tvrde da je kao mladić bio muška kurva, te da je već tada, operirajući po bostonskim gay barovima, upoznao FBI-jevog agenta H. Paula Rica i postao njegov doušnik.

Najpoznatija legenda o Bulgeru ipak je priča o sladoledu: kad je imao 19 godina, ušao je slastičarnicu u kojoj su bila trojica dječaka. Bulger im je želio kupiti sladoled, ali jedan od dečkića rekao je da mu roditelji ne daju da prima poklone od stranaca. Bulger je malog posjeo i rekao mu: 'Tvoji mama i tata su iz Irske. Moji mama i tata su iz Irske. Dakle, mi nismo stranci. Od čega ćeš sladoled?'. Mali je ispalio: 'Od vanilije', a ispostavilo se da je isti taj mali bio John Connolly, kasnije Bulgerov kontakt u FBI-ju.

Raznovrsnost je začin života

'Jimmy je imao vlastiti osjećaj za moral', kaže Kevin Weeks, Bulgerov prijatelj i partner u zločinu. 'Volio je crni humor. Jednom smo se vozili gradom i ugledali staricu u invalidskim kolicima. ‘Što ta jadna žena radi kad dođe zima?’, pitao je Jimmy, a ja sam rekao: ‘Nosi zimske gume’, pa smo obojica prasnuli u smijeh.'

Međutim, Bulgerov crni humor nije nasmijao i Paula Corsettija, novinara Boston Heralda. 'Ja sam Jimmy Bulger i ubijam ljude', rekao je Corsettiju u baru u kojem je ovaj očekivao dolazak 'tajnog doušnika'. Zatim mu je izrecitirao adresu, model i tablice automobila svih njegovih članova obitelji te dnevna kretanja njegove kćeri. Odonda je Corsetti uvijek sa sobom nosio .38, a Bulgera su novinari većinom puštali na miru. Njegov komentar: 'Bostonski novinari nikad ne dozvoljavaju da istina stane na put dobroj priči.'

Ali tamo gdje su novinari podbacili – kasnije su uspjela mnoga pera. O Bulgeru je već napisana hrpetina knjiga, a osim nekoliko pisaca/novinara, memoare je objavio i njegov bivši 'zaposlenik' Edward MacKenzie Jr., pod naslovom: 'Ulični vojnik: moj život utjerivača dugova Whiteya Bulgera'. MacKenzie za svog bivšeg šefa tvrdi da je bio zao poput Lucifera, da se volio oblačiti u žensku odjeću te da je bio pedofil.

Weeks kaže da su to puke izmišljotine: 'Jimmy je imao više komada od Hugha Hefnera. Dečki poput Donalda Trumpa bili su, naspram njega, nula od frajera. Kadgod bismo izašli van, sve bi žene trčale za Jimmyjem, a on bi ih jedva dočekao. Govorio je da je raznovrsnost začin života.'

Ali sve što je lijepo – kratko traje. Godine 1994. došlo je do velikog uhićenja bostonskih kladioničara koji su pristali svjedočiti da ih je Bulger uredno reketario, uzimajući im dio zarade u ime 'zaštite'. Njemu je to brže-bolje javila ptičica iz policije koju je masno potplaćivao, pa je bilo vrijeme za plan B koji je skovao još sedamdesetih. Imao je pripremljene dokumente pod imenom Thomas F. Baxter, a u razne sefove širom svijeta pohranio je brdo love, nakita i putovnica. Njegova supruga Theresa Stanley ostala je u Bostonu i sada piše memoare, a Bulgeru se pridružila ljubavnica Catherine Greig, 22 godine mlađa od njega. Nažalost, pudlove Niki i Gigi morali su ostaviti za sobom. O njima se neko vrijeme brinula Catherinina sestra, ali ih je na kraju dala uspavati. Bit će da nije voljela pse.

Većina ljudi s kojima se Bulger i Catherine sprijateljuju u bijegu zapravo su vlasnici pasa kojima njih dvoje ne mogu odoljeti – osim noža, Bulger sa sobom uvijek nosi pseće kolačiće. Voli častiti i kupovati skupe poklone, a plaća isključivo novčanicama od sto dolara. Ovisno o raspoloženju, koristi se širokim dijapazonom lažnih imena: Mark Shapeton, Tom Harris, Tom Marshall…

Svi putovi vode na Siciliju

Poput većine uspješnih krimosa, Bulger je inspirirao mnoge TV i filmske likove, na čelu s bezdušnim gangsterom Frankom Costellom, kojega je u Scorsesejevom 'Departedu' odigrao neponovljivi Jack Nicholson. Čak postoje svjedoci koji se kunu da su vidjeli Bulgera kako izlazi s projekcije 'Departeda' u San Diegu.

U međuvremenu, već je 13 puta 'nastupio' u TV emisiji 'America’s Most Wanted', zadnji put prošlog studenoga. Otkad je u bijegu, viđen je uzduž i poprijeko Amerike, u Londonu, pa Urugvaju i konačno prošlog travnja u Taormini na Siciliji, u duhu Michaela Corleonea, koji se povukao na isto mjesto kad je zagustilo.

Čim su osvanule njegove fotke iz Taormine, morao je krenuti dalje, pa se vjeruje da je trenutačno u Velikoj Britaniji, premda to, kao, ne zna čak ni njegov brat William, nekadašnji ugledni političar koji je ’78. izabran za predsjednika Senata države Massachusetts (!). Njih dvojica ostali su bliski i redovito se čuju putem telefonskih govornica.

'Svaki dan na slobodi za mene je novi dan pobjede. Svaki dobar obrok – obrok je koji mi ne mogu oduzeti', povjerio se Bulger Weeksu, koji ga je naslijedio na čelu Winter Hill Ganga, a onda i sam 1999. upao u šake pravde te cinkao sve oko sebe.

Bulger danas ima 78 godina i zacijelo će prije završiti u paklu negoli ponovno u buksi. Kazna mu je barem donekle to što stalno mora paziti tko mu je iza leđa i što svaki put kad se pogleda u ogledalo vidi starca koji je možda jednom davno bio kralj Grada graha, ali je danas manji od zrna maka. (Jasna Nanut, Plan B 5)