messinski tjesnac

Najduži viseći most na svijetu stajat će čak 13 milijardi eura. Građani su ogorčeni

13.03.2025 u 21:44

Bionic
Reading

Krene pa stane, pa opet krene, pa opet stane. Tako otprilike izgleda priča o mostu preko Messinskog tjesnaca, a koji povezuje Jonsko i Tirensko more. Ideja o njemu datira još iz doba Rimskog Carstva i bio je samo na popisu lijepih želja, a do danas se nije otišlo dalje u njegovoj realizaciji od polaganja kamena temeljca prije 16 godina

Iako se nalazio u programima različitih talijanskih vlada još od 60-ih godina prošlog stoljeća, uvijek bi se na kraju ispostavilo da je ili tehnički prezahtjevan ili naprosto preskup i neisplativ. Međutim ipak se odlučilo krenuti s tim projektom, pa je čak bila upriličena i službena ceremonija postavljanja kamena temeljca za vrijeme vlade Silvija Berlusconija 2009. godine. No tu se stalo.

Matteo Salvini, talijanski ministar infrastrukture, nedavno ga je, tijekom posjeta Genovi, aktualizirao, kazavši da će dokumentaciju za gradnju mosta poslati u Bruxelles i Vijeću ministara kako bi mogli dobiti odobrenje Cipessa za konačni projekt i započeti radove u proljeće ove godine.

Najduži viseći most na svijetu

Most bi trebao biti viseći, s ukupnom duljinom od 3666 metara i glavnim rasponom od 3300 metara, što bi ga činilo najdužim visećim mostom na svijetu. Planirano je da izdrži potrese magnitude do 7,5 po Richterovoj ljestvici i vjetrove brzine do 270 km/h te da ima šest prometnih traka i dvokolosiječnu željezničku prugu.

Ako bi radovi započeli u proljeće, kako je najavio Salvini, ili u ljeto ove godine, kako je lani kazala premijerka Giorgia Meloni, most bi trebao biti dovršen do 2032. godine. Procjenjuje se da bi projekt stajao oko nevjerojatnih 13 milijardi eura. Budući da se nalazi na dijelu skandinavsko-mediteranskog koridora Europske unije, prometne arterije koja povezuje sjevernu i južnu Europu, vjerojatno bi bio sufinanciran iz europskih fondova. Europska unija dosad je za to izdvojila oko 25 milijuna eura, što pokriva tek polovicu troškova projektiranja željezničke infrastrukture.

Osim što kritičari upozoravaju da je područje na kojem bi se most gradio poznato po visokoj seizmičkoj aktivnosti, projekt nailazi na snažan otpor lokalnih stanovnika jer smatraju da bi nacionalna i europska sredstva bila bolje iskorištena za financiranje drugih infrastrukturnih projekata na siromašnom i nerazvijenom talijanskom jugu.

Seizmički aktivno područje

Naime područje na kojem je planirana gradnja pogodio je razoran potres magnitude 7,1 1908. godine, u kojem je poginulo više od 100.000 ljudi.

Službene procjene govore da će projekt otvoriti više od 100.000 radnih mjesta i značajno smanjiti gužve na trajektnim linijama u regiji, a oni koji mu se protive, okupljeni u građansku udrugu 'Ne mostu', osporavaju njegovu javnu korist.

Nemamo vodu iz slavine, a oni bi most

'Prošlo smo ljeto proveli bez vode iz slavine. Samo dio novca namijenjenog mostu bio bi dovoljan da se obnovi cijeli sustav opskrbe vodom. Da ne spominjemo zdravstvo, pitanje škola, stanovanja i seizmičke sigurnosti', kazao je za Euronews aktivist Gino Sturniolo.

Na Siciliji gotovo polovica vlakova još uvijek vozi na dizel, a u Kalabriju njihove brze varijante možda nikada neće ni stići. Stoga se postavlja pitanje je li most između Sicilije i Kalabrije doista strateški infrastrukturni projekt za Italiju i Europu.

'Most bi trebao biti strateška točka za zemlju. Sicilija je fizičko središte Mediterana, a brodovi koji izlaze iz Sueskog kanala prolaze pokraj sicilijanskih luka, ali se u njima ne zaustavljaju, već idu sve do Rotterdama. Ako to želimo promijeniti, most je ključ', naveo je Adriano Giannola, predsjednik Udruženja za razvoj industrije u južnoj Italiji.

Giannola ne smatra da je trenutni projekt najbolje, najsigurnije ili najjeftinije rješenje, ali je uvjeren da je nužno.

Što se tiče kontroverzi oko hitnosti osiguravanja osnovnih usluga u južnim regijama, ističe da je pravi problem način na koji talijanska vlada upravlja resursima.

'Talijanski zakon propisuje da 40 posto državne infrastrukture treba biti usmjereno na jug. Svake godine nedostaje do 60 milijardi eura. Borba bi se trebala voditi oko toga, a ne oko izgradnje mosta', istaknuo je Giannola.

Poslovi Cosa nostre i 'Ndranghete

Dodatni problem prilikom izgradnje mosta mogla bi predstavljati mafijaška infiltracija jer su građevinski i poslovi oko zemljišta na jugu Italije već desetljećima pod utjecajem sicilijanske Cosa nostre i kalabreške 'Ndranghete.

'Jedina konstanta svih ovih godina bilo je rasipanje javnog novca i činjenica da su se lokalne mafijaške skupine, Cosa nostra na Siciliji i 'Ndrangheta u Kalabriji, pripremale za svoju priliku čim bi projekt bio najavljen', napisala je prošle godine Anna Sergi, profesorica kriminologije i studija organiziranog kriminala na Sveučilištu u Essexu, u tekstu pod naslovom 'Most između Sicilije i Kalabrije: značenje za mafijaške skupine na globalnoj razini'.

Zaključno je dodala da 'prestižni projekt aktualne desne populističke vlade ne bi smio ugledati svjetlo dana jer s gotovo matematičkom sigurnošću možemo reći da će postati katastrofa javnih radova prepuna korupcije'.