Iza pseudonima Jake Ketchum krije se američki pisac Dallas Mayr, čovjek, koji poput većine pravih pisaca, ima prilično bogatu i raznovrsnu biografiju ispunjenu nevjerojatnim podacima. Ketchum se okušavao u glumi, bio je učitelj, prodavač drva, sokova, smetlar, copywriter, a prije nego je sam počeo pisati čak je bio agent nekolicini pisaca među kojima je najzvučnije ime svakako Henry Miller. Činjenica da mu je u mladosti prijateljem i mentorom bio Robert Bloch, pisac čuvenog 'Psiha' kojemu je pak mentor bio veliki H. P. Lovecraft glavom i bradom, objašnjava puno toga vezanog uz Ketchuma i njegovu karijeru sačinjenu od redom bolesnih naslova.

Taj zaljubljenik u Elvisa Presleya, dinosaure i klasične holivudske horore objavio je niz kratkih priča i novinskih članaka prije nego li je debitirao u dugoj formi. A zanimljivo iako je obožavao Hemingwaya, Bukowskog i Prousta (kojeg naziva najsenziblinijim piscem svih vremena) očito su na njega ipak više utjecali nešto drukčiji pisci poput gore spomenutog pisca Blocha i njegova mentora Lovecrafta.

Prvi je roman napisao 1980. godine, a radilo se o hororu 'Off Season', inspiriranom legendom o Alexanderu Beanueu koji je vodio bandu kanibala u Škotskoj tijekom 15. stoljeća. Ista je legenda između ostalog inspirirala legendarnog Wesa Cravena za njegov kultni film 'Brda imaju oči' snimljenog koju godinu prije Ketchumova romana. Roman o skupini prijatelja koji tijekom izleta postanu žrtve incestuoznog kanibalističkog klana je odmah po izlasku izazvao brojne kontroverze zbog Ketchumovog ekplicitnog opisivanja ekstremnog nasilja, pa se čak i njegov izdavač okrenuo protiv njega te je povukao roman iako se posve dobro prodavao. Roman koji su mnogi kritičari u to vrijeme nazivali pornografijom nasilja svoje je reizdanje dočekao 1999. godine, ali početkom osamdesetih je itekako skrenuo pažnju na svog autora.

Čudovišni ljudi

Ketchum se, naravno, nikada nije složio s kritičarima i njihovim optužbama, ali je nastavio pisati slične romane u kojima užas i horor nikad ne proizlaze iz nekakvih natprirodnih pojava ili čudovišta. Naime, kod Ketchuma su najveća čudovišta ljudi, a najveći užas dolazi upravo iz ljudskih umova, pa su tako protagonisti njegovih djela uvijek raznorazni nasilnici, pedofili, manijaci i raznorazni devijantni pripadnici ljudske vrste. I naravno, uvijek je sve prikazano prilično eksplicitno uz obilje detaljnih prikaza raznoraznih iživljavanja i masakriranja.

Do sada je objavio nekoliko naslova (navodno dvanaest) koje je nemoguće pobrojati jer među ima mnoštvo reizdanja, zajedničkih romana s drugim piscima, ali i hrpa zbirki kratkih priča koje mu očito jako dobro leže jer je za njih osvojio već nekoliko Bram Stoker priznanja (od ukupno četiri prestižne horor nagrade koje nose ime po legendarnom Drakulinom tati Ketchum je tri osvojio za priče a jednu za roman 'Closing Time'). Pored te četiri nagrade još je tri puta bio nominiran, a ove su mu godine dali i posebnu nagradu World Horror Convention Grand Master Award za izvanredan doprinos horor žanru.

Do sada je po njegovim romanima snimljeno pet filmova (šesti je upravo u produkciji), a kako je većina ipak nezavisna tako i nisu prošli previše zapaženo barem kod šire publike. No, riječ je uglavnom o zanimljivim filmovima koji imaju svoju publiku i djelomično dočaravaju ono što nastaje u mračnim zakucima Ketchumova uma. Prvi snimljeni je 'The Lost' iz 2006. za koji dobar dio gledatelja tvrdi da je vjerojatno najuznemirujući film koji su pogledali u životu. Kad znate da je riječ o horor fanovima naviknutima na svakakve filmove jasno je o čemu pričaju. Dvije priče o zločinima u razmaku od četiri godine povezuje jedino glavni lik i počinitelj (u vrijeme prvog zločina 19-godišnjak, a poslije u paru s jednako bolesnom djevojkom), a Ketchuma su inspirirali stvarni događaji, što je još jedna potvrda kako on horor ne traži u onostranom već u ljudskoj prirodi. Kritičari su hvalili film, svi su isticali da je riječ o izrazito nasilnom uratku, a film je producirao Lucky McKee koji je vezan uz još nekoliko ekranizacija Ketchumovih djela. Slijedio ga je 'The Girl Next Door' također inspiriran stvarnim događajima o zlostavljanju i ubojstvu jedne djevojke od strane njezine tetke, a film je Stephen King nazvao 'prvim autentičnim američkim filmom koji je vidio u posljednjih 20 godina'. Inače, isti taj King je oduševljen i samim Ketchumom te ga naziva 'najstrašnijim čovjekom u Americi'. Slijedio je film 'Red' i priča o čovjeku čijeg psa ubije skupina klinaca što njega toliko izbezumi da ih sam odluči kazniti, naravno na Ketchumov način.

Potom je 2009. ekraniziran njegov roman 'Offspring' o skupini kanibala u nekakvoj američkoj divljini da bi ove godine u kina stigao i njegov neslužbeni nastavak 'The Woman' kojim su fanovi i kritičari opet oduševljeni. Kako i ne bi bili kad film govori o posljednjoj preživjeloj članici kanibalističke skupine što je u divljini tijekom lova uhvati neki odvjetnik i dovede doma na preodgoj. No, kako to biva kod Ketchuma, odvjetnik je zlikovac, nasilan prema ženi, pedofil koji je svojoj kćeri napravio dijete, a divljakušu nije doveo na preodgoj nego na iživljavanje u čemu mu svesrdno pomaže njegov maloljetni sin.

Nakon ovog kratkog pregleda jasno je da kod Ketchuma nema sredine, njega možete voljeti ili mrziti, ali ravnodušni sigurno nećete ostati.

The Woman