Poslijednji praznik Zlatnog Tjedna, o kojem smo pisali prošli put svoje porijeklo vuče iz 7. stoljeća otkuda je u Japan došao, kao i svi dobri običaji vezani uz budizam, iz Kine. Pod imenom tango no sekku Japanci su obilježavali dolazak ljeta i početak kišne sezone, što se i stoljećima kasnije povezivalo s procesom proćišćenja i istjerivanja zlih duhova. Bajke i legende nikada nije bilo moguće razdvajati ni bazirati na povjesnim činjenicima. Tako i japanska legenda o zlatnom dječaku Kintarōu u svojoj osnovi govori o siročetu odraslom na planini tek uz skrb Yama-uba babe. Kintarō je boraveći u prirodi i družeći se sa životinjama postao nadnaravno jak i nakon mnogih dobrih djela, koja su uglavnom obuhvaćala tamanjenje demona, kao odrasli čovjek osnovao jednu od najpoznatijih i najmoćnijih obitelji Japana, Minamoto.

Praznik tango no sekku bio je isključivo praznik dječaka kojima se željela uspješna uloga stupa svoje obitelji ali i karijera ratnika što je posebno bilo izraženo tokom ratova koje su Japanci vodili sa susjednim zemljama. Nakon II svjetskog rata, ovaj praznik dobija ime kodomo no hi pa dotadašnji Dan dječaka postaje općenito Dan djece. I ovom danu ćete lako zapamtiti datum, kao što se Dan djevojčica hinamatsuri slavi 3.3. tako se Dan dječaka slavi 5.5. Iako se, kao što smo rekli, Dan dječaka danas odnosi na svu djecu, sam način proslave i njegova obilježja su još uvijek prilično muška.

Kodomo no hi je kroz povijest bio poznat kao festival barjaka, Japanci i danas u vrijeme ovog praznika podižu papirne koinobori zastave u obliku šarana (poput onih za mjerenje vjetra u zračnim lukama) prisjećajući se starije kineske legende koja kaže da šaran koji pliva uzvodno postaje zmaj. Time se plivanjem papirnog šarana na vjetru jasno simbolizira želja za zdravljem i snagom te uspješnim 'plivanjem' kroz vode budućeg života dječaka. Koinobori se sastoji od tri raznobojna šarana, na vrhu je obično najveći šaran crne boje koji predstavlja oca, dok crveni šaran označava majku a plavi sina. Očev crni šaran ukrašen je privjescima Kintarō lutaka ili njegovim crtežima, također se mogu primjetiti i slike kabuto tradicionalne japanske vojne kacige. Nije tako čvrsto uobičajena praksa kao kod hinamatsuri izlaganja lutaka djevojčica ali i japanski dječaci izložit će svoje yoroi lutke ratnika u tradicionalnim, bogato ukrašenim uniformama.

Kao i svaki festivalski praznik u Japanu, tipična japanska obitelj provodi u prirodi ponijevši obento (japanska varijanta lunchbox hrane), spremivši također i puno slatkiša za svoje najmlađe. Kolačići od mochi riže zamotani u hrastovo lišće, manju knedle punjene slatkim anko grahom i namagashi želatinasti slatkiš oblikovan u kabuto kacigu, samo su najpoznatiji od deserata svakog prazničnog ručka na Dan dječaka.