SEPH: Hej, Chisato, trebam napisati novi članak za rubriku Big in Japan, što ima nova u Zemlji Izlazećeg Sunca?

CHISATO: Bila sam s frendicom na speed datingu; misliš li da bi to zanimalo čitatelje u Hrvatskoj?

SEPH: Speed dating? Pa to je bio hit baš negdje prošle godine i kod nas, mislim da se malo izlizao do danas. Kako je kod vas?

Chisato, japansku prijateljicu iz Kobea, nisam upoznao uživo; još uvijek 'mailamo' i 'chatamo' ne bojeći se da ćemo ispucati sve teme kada se nađemo sljedeće godine. Do sada sam prepričao neke od naših razgovora u člancima o japanskoj modi, no sada smo odlučili podijeliti razmišljanja nekim društvenim temama.

U Japanu, kao i kod nas, za samce 35+ ima jako malo mjesta za izlaske pa se ta generacija mora gužvati s mlađima od sebe i glumiti da se barem osjeća kao da joj je deset godina manje. Nekad aranžirani susreti unutar obitelji i očekivana podređena uloga žena u obitelji danas se mijenja. Japanke su itekako dobro plaćene i mogu ganjati karijeru pa nedostatak slobodna vremena u traženju partnera za izlaske ili nešto više mogu kratiti na speed dateovima ili, doslovce prevedeno, brzim spojevima.

Prosječni japanski speed dating održava se jednom tjedno, obično u nedjelju kada većina Japanaca ne radi. Svaki pojedini susret traje tri minute, a to vrijeme može se i skratiti ako to oboje požele. Japancima je pomalo i neugodan ovakav tip druženja, ali što mogu kad rade od jutra do sutra i ne mogu ili ne žele partnera silom prilika naći na poslu. Japankama je čak i neugodnije, pa dolaze s prijateljicama i zbog toga se često događa da je na druženjima više žena nego muškaraca. Tako se i Chisato našla na jednom brzinskom dejtu nakon što ju je prijateljica nagovorila da se zajedno prijave.

Japancima svakako nije pretjerana cijena od 150 kuna za jedan takav trosatni izlazak uz večeru s pićem gdje mogu upoznati petnaestak ili više potencijalnih partnera. Prvo što je moju prijateljicu zasmetalo jest niža cijena ulaznice za strankinje (zapadnjakinje) i to do 50 posto. Sve dok nije čitavu predstavu ležernije primila, zamjerala je i pomalo snobovskom držanju ostalih Japanki koje su očito samo čekale da se njih impresionira bez da su i same pokazale neku osobnost. Frajeri su pak bili komični; ili su bili luzeri koji glume zajebante ili su bili preozbiljni u te tri minute koje su imali na raspolaganju.

Chisato nadalje tvrdi da je imala prevelika očekivanja od same predstave, a mogućih petnaest partnera izmiješalo joj se bez obzira na to koliko je revno upisivala ocjene na unaprijed pripremljene kartončiće. Japanci, tipično japanski, ovakvu ubrzanom upoznavanju pristupaju s previše žara i zbog kontinuiranih neuspjeha mogu pasti u depresiju. Japanska vlada koja dobrim dijelom i financira udruge koje se bave speed datingom pobrinula se i za 'luzere' koji su nakon trideset ili više natjecanja ostali bez partnera, ali i bez samopouzdanja. Otvoreni su mnogi posebni odjeli za psihosomatske poremećaje uzrokovane lošim rezultatima na speed dating zabavama, a liječnici već upućuju oboljele na liječenje u bolnice. I sama Chisato se smije tome kakve sve ideje Japanci dobivaju u brizi za čovjeka.