S njom žive sin i unuka kojoj je ona i zakonski skrbnik. Imaju pravo na jedan obrok iz pučke kuhinje, no često po njega ne može otići jer nema čime.

'Da mi nije unuke, već bih se ponovno pokušala ubiti. Zakoniti sam joj skrbnik jer su mi sina branitelja prevarili pa je ostao bez svega, čak i bez djeteta. Naime, unuku sam uspjela izvući iz doma gdje ju je država bila smjestila pa smo sada ipak sretni što smo, čak i ovakvi jadni kakvi jesmo, ponovno zajedno i živimo opet kao obitelj. Samo da mi Bog da još toliko da poživim dok unuka ne završi te dvije-tri godine škole koliko joj je ostalo do kraja da može početi raditi', kaže V.K. za Glas Slavonije.

'Jako volim svoje pse i da mi redovito ne donesu za njih hranu kojoj je prošao rok trajanja, naš bi tanjur bio poprilično prazan. Na jelovniku su nam pseća pašteta s majonezom, gulaš od životinjskih crijeva, iznutrice na sve načine...' priča Josipovčanka.

Kaže da ima i nešto vrta, ali tek toliko koliko može sama okopavati. Od toga si pripremi nešto za zimu.

Više pročitajte ovdje