Kako je djelo počinjeno prije 27 godina, postavilo se pitanje zastare. Ako je nastupila prije no što su 2010. donijete izmjene Ustava, ne bi bili ispunjeni uvjeti za vođenje postupka za ratno profiterstvo. Već je bilo donijeto i jedno rješenje kojim je obustavljen postupak zbog zastare, no Vrhovni sud konstatirao je da se radi o preuranjenom zaključku pa je cijela stvar vraćena na suđenje, izvještava Dalmatinski portal.

Sudsko vijeće ispitalo je i je li se u BiH možda napravila kakva radnja koja bi prekinula zastaru. Nije ih bilo, ali su se protiv Jelavića u susjednoj državi vodili još neki postupci. Ispitan je i pravni kontinuitet kaznenog djela koje nije mijenjalo naziv, ali jest članak Kaznenog zakona.

Nakon svega, splitski suci zaključili su da činjenični opis ne sadrži potrebne elemente da bi prošla optužba za ratno profiterstvo, što je u konačnici dovelo do odbijajuće presude zbog nastupanja zastare.

Unatoč tome što je tužiteljica pred završetak rasprave uredila optužnicu i navela da je Jelavić djelo počinio 'za vrijeme trajanja Domovinskog rata i mirne reintegracije i time ugroženosti teritorijalnog integriteta i suvereniteta Republike Hrvatske te tim ratom uzrokovanog teškog gospodarskog i financijskog stanja države', sudsko vijeće zaključilo je da nedostaje opis iskorištavanja ratnog stanja, a problem je ispao i s drugim elementom nužnim za dokazivanje ratnog profiterstva, a to je nesrazmjerna imovinska korist.

Pozvali su se na sudsku praksu iz slučajeva Sanader i Gavrilović u kojima ni puno veći iznosi nisu podvedeni pod nesrazmjernu imovinsku korist.