James Ker-Lindsay, stručnjak za međunarodne odnose iz Londonske škole ekonomije, kaže za Radio Slobodna Evropa da koliko god frustracija u Beogradu izazivala presuda Haškog suda hrvatskim generalima, ne vjeruje da Srbija može išta postići debatom u Ujedinjenim narodima o međunarodnim kaznenim sudovima.

'Mislim da debata u Ujedinjenim narodima o haškoj presudi hrvatskim generalima, kao i otvaranje pitanja ad hoc međunarodnih kaznenih sudova Ujedinjenih naroda, može samo dovesti Srbiju u sukob sa ključnim zemljama-partnerima u Europskoj uniji.

Drugi problem je u tome što se zna kako je strukturirana Opća skupština Ujedinjenih naroda, pa je, u tom smislu, unaprijed poznato od kojih i kakvih država bi Srbija mogla dobiti podršku. To, iskreno govoreći, nisu zemlje čija podrška bi učinila da se Srbija osjeća kao moralni pobjednik u toj debati. Vjerojatno bi veliki broj azijskih i afričkih država podržao i dao glas Srbiji ako bi, recimo, došlo do glasanja o rezoluciji Opće skupštine, ali problem je u tome što su to zemlje koje su redovito trpjele kritike zbog kršenja ljudskih prava. Među takvim državama bi se mogao naći, recimo, i Iran. Postavlja se onda pitanje kakvu korist bi Srbija imala od toga. U tom smislu, mislim da je vrlo snažan argument onih koji sumnjaju da je otvaranje debate u Ujedinjenim narodima u najboljem interesu Srbije koja teži prema članstvu u Europskoj uniji', ocijenio je James Ker-Lindsay.

Jelena Milić direktorica Centra za euroatlantske studije, najprije kaže da je neodgovoran način na koji je Vuk Jeremić na službenom Twitter profilu komentirao presudu.

Milić smatra da Jeremiću nije u interesu da zaista ispita ulogu ad hoc tribunala.

'Vi zakazujete ovakvu debatu u UN-u, ne nudeći alternativu - vama nije iskren cilj da vidite što je doprinos ad hoc sudova tranzicijskoj pravdi, već nešto očito potpuno drugo, a to je da se unaprijed pripremi teren da se diskvalificiraju sve iduće presude koje su ostale u Haškom sudu, a mahom se tiču Srebrenice.

Ono što je meni također zaparalo uši u ovoj dvoličnosti Jeremićeve kampanje, jest činjenica da on nije reagirao prije ove presude - kada je predsjednik Srbije Tomislav Nikolić vrijeđao, po meni, UN sudove, i stalni sud pravde, i Haški sud, tvrdeći da se u Srebrenici nije dogodio genocid, bez obzira na to što imamo dvije pravomoćne presude i na jednom i na drugom sudu koje to kažu', navodi Milić.

Direktorica Centra za euroatlantske studije, upitana kako joj izgleda Jeremićeva argumentacija - da Haški sud nije ispunio svrhu jer se pomirenje ne može graditi tako što će se neki zločini negirati - odgovara:

'Da su oni zaista zainteresirani za žrtve Oluje i za pravdu za žrtve Oluje - a radila sam u Helsinškom odboru na projektu 'Hoću kući', prvom projektu povratka izbjeglica iz Knina i Krajine natrag u Hrvatsku - oni bi sada gledali da pritisnu međunarodnu zajednicu, prije svega Europsku uniju, da pred Hrvatsku postavi uvjet za daljnja suđenja pred domaćim sudovima.'

Milić ističe da to što su Gotovina i Markač oslobođeni ne znači da ratni zločini počinjeni u Oluji mogu zastarjeti i da ne postoje drugi mehanizmi na kojima se oni mogu procesuirati. Postavlja se pitanje do čega može dovesti Jeremićeva inicijativa ako se zna kako su završavale ostale inicijative pred međunarodnim institucijama - počevši od rezolucije za Ujedinjene nacije o Kosovu pa do zahtjeva Međunarodnom sudu pravde oko legalnosti proglašenja kosovske nezavisnosti.

'Vuk Jeremić je već nanio štetu Srbiji. Ja vjerujem da će se nama fakturirati činjenica da smo mi progurali našeg predsjednika Generalne skupštine mimo volje određenih članica EU. I ovo sad što radimo prema Hrvatskoj, bojim se da će nam se negdje jednom kasnije vratiti, u eventualnom procesu pridruživanja EU', ocjenjuje Milić.