Prema rezultatima istraživanja Instituta McKinsey i magazina Foreign Policy, koje prenosi Spiegel, najvažniji gradovi u budućnosti neće biti zapadne prijestolnice, već megalopolisi poput Šangaja, Pekinga i Sao Paula. Na osnovi studije u kojoj su se ispitivali ekonomski rast i uvođenje novih tehnologija, u bliskoj budućnosti primat će preuzeti glavni gradovi ekonomija u razvoju
U strogim terminima ekonomske konkurentnosti, Kina bi trebala veoma brzo preuzeti vodeću ulogu od SAD-a. Naime, prema izvješću UN-a, ekonomije Brazila, Kine i Indije mogle bi se svojim ukupnim BDP-om izjednačiti s industrijskim silama sjevera - Kanadom, SAD-om, Francuskom, Njemačkom i Velikom Britanijom.
Snažan ekonomski rast zemalja BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika) sve više prati i razmjeran politički utjecaj, točnije osporavanje vodeće uloge SAD-a, bilo da se radi o osporavanju odluka u Vijeću sigurnosti (Kina, Rusija), bilo o otkazivanju posjeta SAD-u zbog skandala o špijuniranju (Brazil).
No zanimljivo je da do usporavanja rasta u zemljama u razvoju dolazi u trenutku u kojem otimaju primat zapadnim silama. Tako se očekuje da će u 2013. rast Kine pasti s 14 na 7 posto, u Indiji s 10 na 5 posto, a u Brazilu sa 6 na 2,5 posto. Njihove su ekonomske statistike i dalje bolje i zdravije od onih Europske unije i SAD-a, no dolazi do polaganog rastrježnjenja nakon godina silovitog rasta.
Kako pokazuje novo izvješće MMF-a koje prenosi The Economist, proračunski deficit se smanjuje u ekonomijama zapadnih zemalja (slijedom godina mjera štednje), a povećava u zemljama u razvoju. Između 2011. i 2013. u razvijenim ekonomijama smanjio se s 4,7 na 2,7 posto, a u zemljama u razvoju povećao se s 1,2 posto BDP-a na 2,4 posto. To novo razdoblje 'fiskalne ranjivosti' objašnjava se nizom faktora, kao što su rast cijene proizvodnje u Brazilu i Kini, što im je snizilo konkurentnost, manjak potražnje na zapadnim tržištima za robom iz Kine i Indije, veća i neplanirana proračunska potrošnja...
U cilju smanjenja ovisnosti o stranim zajmovima i uvođenja ravnoteže u proračun, The Economist predlaže seriju strukturnih reformi zemljama u razvoju, kao što su smanjenje stimulativnih programa i rezanje troškova. Te reforme je svakako lakše provesti sada dok traje period ekonomskog rasta, a njihovo odgađanje moglo bi samo dugoročno naškoditi budućim 'velikim igračima' svjetske ekonomije.