Vladimir Jordan, bivši predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika (HSU), jedna od najeksponiranijih osoba za vrijeme prošlog mandata Vlade Ive Sanadera, u posljednjih je godinu dana gotovo netragom nestao s javne scene. No, Jordan se nije umirovio, dapače: bivši »prvi umirovljenik« postao je lobist, član Hrvatskog društva lobista (HDL) koje vodi nekadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić
Neki članovi HDL-a puni su hvale za Jordanove lobističke sposobnosti. »Sjajan je, ima puno iskustva, veza i talenta za ovaj posao«, kazao nam je jedan sugovornik iz HDL-a. Jordan sam, pak, svoj novi angažman u 69. godini života objašnjava time da je »po prirodi nemiran duh« i da je »40 godina radio u gospodarstvu ili za gospodarstvu« pa je to sada ponovno htio iskoristiti, piše Novi list
»Pa što bih radio?!«, gotovo s nevjericom odgovara na našu opasku da je mogao na miru uživati u mirovini, »volim se družiti s ljudima, a i puno me ljudi zove i pita za savjet«.
U Društvo lobista Jordan se učlanio kao predstavnik tvrtke Mediteran razvoj koju je osnovao krajem listopada prošle godine s dvojicom partnera, jednim Nijemcem i jednim hrvatskim Mađarom, koji obojica žive u Budimpešti. Tvrdi da su ga oni kontaktirali kad su za njega čuli »od nekih starijih Mađara«, on im je predložio da osnuju firmu i tako je uplovio u lobističke vode. Iako su Mađari, priča Jordan, htjeli neki ekskluzivni poslovni prostor u Zagrebu, sjedište tvrtke je zasad na Jordanovoj kućnoj adresi.
Potpisao je ugovor sa suprugom, a na opasku da mora biti u dobrim odnosima s njom da ga ne izbaci iz ureda, on odgovara: »Morao sam joj obećati da ću prestati pušiti!«
Prema podacima iz sudskog registra, gotovo da ne postoji djelatnost za koju tvrtka nije registrirana – od turističkih usluga u nautičkom turizmu, preko čišćenja svih vrsta objekata do usluga prevođenja i distribucije električne energije. Jordan ističe da su »krenuli s dovođenjem investitora u Hrvatsku, ali je sad to odgođeno zbog krize«.
– Sve su to bile tvrtke svjetskog glasa, ali ne bih vam sad spominjao imena, kazao nam je, dodavši da su imali kontakte i s drugim državama »vezano uz izvođenje investicijskih radova u inozemstvu za hrvatske firme« te da on lobira i za hrvatske firme u Hrvatskoj. Kao primjer navodi Zagrebački Holding za kojeg je, kako nam je ispričao, lobirao po županijama u vezi s plinofikacijom Hrvatske, odnosno distribucijom plina za što, objasnio nam je, »zagrebačka Plinara ima i iskustvo i ljude«.
Koliko je plaćen za svoje lobiranje, Jordan ne otkriva, ali ističe da »nikad unaprijed ne razgovara o novcu«, već tek nakon što neki posao bude obavljen ili sklopljen. Neki ga ne traže da za njih lobira, nego da ih savjetuje: nedavno je tako savjetovao jednu »mladu ekipu« koja je osnovala starački dom, a sada im pokušava dogovoriti posjet staračkim domovima u Zagrebu.
Jordan tvrdi da ima i dobre ideje i projekte za razvoj Hrvatske koje želi predstaviti premijeru Sanaderu i njegovim ministrima, ali u tome zasad ne uspijeva.
– Jednostavno mi se neće javiti, požalio nam se. Bivši predsjednik HSU-a primjećuje da postoje i sličnosti između njegove nekadašnje dužnosti i današnjeg posla jer je kao čelni čovjek stranke »lobirao za umirovljeničku populaciju, za poboljšanje njihovog životnog standarda«. No, za njega je zapravo »cijeli život lobiranje«.
– Lobiraš kod mame da ti tata da džeparac, slikovito opisuje, zaključujući da se ne bi vraćao u politiku jer je »ovo ljepše raditi«, ali »nikad ne reci nikad«.
