Kickstarter je na prvi pogled fantastična platforma i za razvojne studije i za igrače. Razvojnim studijima omogućuje izbjegavanje izdavačkih kuća koje često sabotiraju projekte, a igračima daje priliku da financiraju projekte koji im se sviđaju.

No, kako se čini, igrači će sve češće u obzir morati uzimati i vjerodostojnost ekipe koja stoji iza svakog pojedinog projekta. Prošle godine igrači su tako financirali 'The Doom That Came To Atlantic' i to s nemalih 122 tisuće američkih dolara. Najvažniji čovjek koji je stajao iza projekta – Erik Chevalier – danas je na službenoj stranici projekta objavio da novca više nema i da je projekt službeno ugašen.

Valja pri tome na umu imati činjenicu da je za projekt inicijalno tražio 35 tisuća dolara, a na kraju dobio četiri puta više. Njegova izjava za sve one koji su financirali projekt prilično je zbunjujuća – čovjek tvrdi da je za sve krivo njegovo neiskustvo, ali i neke stvari o kojima ne želi pričati sve dok ne dobije valjane pravne savjete. S druge strane, njegovi suradnici tvrde da ih je ova informacija šokirala i da im nije jasno kamo je otišao novac s obzirom da većina ekipe nikada nije primila ni novčića, piše Eurogamer.

Chevalier se kune da u pitanju nije pronevjera i da će sav novac vratiti svima koji su financirali projekt putem Kickstartera, no, veliko je pitanje kada će se to dogoditi s obzirom da novca – nema. Ova društvena igra u razvoju je navodno bila desetak (!!) godina, a Chevalier već najavljuje razvoj nove nakon što riješi zbrku oko 'The Doom That Came To Atlantic City'. Mi nismo baš sigurni da će ikada više od igrača dobiti iznos veći od 10 dolara.

Iako se u ovom slučaju ne radi o video-igri, ovo je dobra ilustracija onoga što se može dogoditi sa gotovo svakim projektom, ali i pouka za igrače da budu maksimalno oprezni kada ulažu u nešto.

Podsjećamo, avantura Broken Age na kojoj radi Double Fine je također u problemima jer, iako je Double Fine skupio višestuko veći iznos no što je tražio, danas imaju novca dovoljno tek da dovrše prvu polovicu igre.

Čini se kako teška čizma izdavačih kuće nije uvijek toliko loša stvar.