Josip Manolić, jedna od najznačajnijih političkih figura u novijoj hrvatskoj povijesti, postao je simbol za dugovječnost te je svojom pojavom uspio postati i nacionalna ikona na društvenim mrežama.

Manolić je rođen 22. ožujka 1920. u mjestu Kalinovac kod Đurđevca. Radio je kao šegrt u cehu kožara u Bjelovaru. S 18 godina ušao je u SKOJ, a u svibnju 1941. zbog umnožavanja i raspačavanja letaka KPJ ustaške vlasti su ga uhitile. U Zagrebu je ostao do listopada 1942., kada prelazi na teritorij pod partizanskom kontrolom. U ožujku 1944. postao je član Okružnog komiteta partije za Bjelovarski okrug, a potom i organizacijski sekretar.

U listopadu 1944. imenovan je za načelnika Ozne 2 u Bjelovaru, komunističke policije osnovane u svibnju te godine. Godine 1946. prelazi u Zagreb i postaje načelnik Odjela za izvršenje kaznenih sankcija u Sekretarijatu za unutarnje poslove. U Udbi je bio zadužen za zatvore u kojima su bili politički zatvorenici. Tu je dužnost obavljao do 1963. Nakon sloma Hrvatskog proljeća 1972. smijenjen je sa svih dužnosti i umirovljen. Godine 1989. postaje jedan od osnivača HDZ-a i najbliskiji suradnik Franje Tuđmana.

Predsjednikom Županijskog doma Sabora postao je 1993. Sljedeće godine sa Stjepanom Mesićem, koji je bio predsjednik Zastupničkog doma, te nekolicinom drugih zastupnika pokušao je izvršiti parlamentarni prevrat. Kako nisu skupili dovoljan broj zastupničkih glasova da oduzmu parlamentarnu većinu Franji Tuđmanu, istupili su iz HDZ-a.

Od tada je u mirovini i ne bavi se aktivno politikom. Diplomirao je pravo 1960. godine, a iz dva braka ima troje djece.