Kada se, bez puno truda, na stol stavljaju kockice cijele ove frtutnje oko uvođenja seksualnog odgoja, nezadovoljstvo Katoličke crkve i drugih vjerskih organizacija, angažman pro et contra cijelog niza institucija ili interesnih skupina civilnoga društva, ponašanje aktera političke scene itd., paradigma općeg nereda i kakofonije koja vlada jest pojavnost komunikologinje dr. Judith Reisman.

Čovjek bi rekao, u redu, ako su, primjerice, studentski kapelan don Damir Stojić, koji se neekumenskim ponašanjem i nepoznavanjem osnovnih stvari kršćanske teologije blamirao prilikom gostovanja u emisiji HTV-a 'Nedjeljom u dva', ili američka gošća koja puni rubrike svojim ekscentričnim, neciviliziranim i neznanstvenim stavovima ono najbolje što Bozanićeva crkva i Karamarkova stranka imaju ponuditi, navodno problema nema i najbezbolnije što se ovom društvu može dogoditi jest da ih se pusti da nude svoje budalaste konstrukcije jer se sami sramote i jer pomažu da se prilično točno dimenzionira nosivost struktura koje ih podržavaju i koriste kao udarna pesnica na Vladu.

Međutim, gdje god takneš, brate, ovo je društvo trulo, zrelo za generalni remont. Haj'mo to ovlaš elaborirati jer prostora je ovdje malo. Imamo Vladu koja ignorira službene dopise HBK-a. Zatim je tu ministar Jovanović, koji se ponaša kao slon u staklarnici i daje ‘papa in boca’ egzaltiranim popovima, svejedno gube li živce jer se zakoni ne kroje po njihovom ukusu (Bozanić), diže li homoseksualna populacija glavu (Rebić), u Vladi sjede, jedan do drugoga, sami crveni Kmeri (Bogović i Pozaić), ekstremna desnica nikako da se konsolidira (Miklenić) itd. Dalje, vlasti fakulteta ne provjeravaju hoće li  im predavanja držati homofobna i ridikulozna lobistica najgore varijante američke desnice (što je, u prvome redu, profesionalni debakl dr. Kanižaja i dr. Vilović).

Hoćete još? Tu je i Rabin koji svoj ugled rasprodaje nasjedanjem da priču koju gošća inače demantira u vlastitoj biografiji (to da je cijela njena obitelj kremirana u Auschwitzu) i koji otvara prostor da se, potpuno neopravdano, kritiku gospođe Reisman etiketira kao antisemitizam (što je, znam iz prve ruke, konsterniralo vodstvo Bet Israela). A što reći o Informativnom programu HTV-a i cijeloj bulumenti predstavnika naše debelo kompromitirane profesije koja nije u stanju uložiti ni pola sata za propitkivanje osnovnih podataka iz CV-ja gošće? A oni govore da dr. Reisman manipulira jer je riječ o Amerikanki i ujedno o kćeri rođenih američkih državljana koji su došli na svijet prije revolucije boljševika, a koji, iako su u SAD-u koketirali s komunističkim idejama, nipošto ne mogu biti optuženi da su stvorili ambijent 'progona i stroge ideološke indoktrinacije', za što je pak gošća optužila hrvatske studente, to jest da su indoktrinirani (od Partije, valjda).

I tako bih mogao u nedogled, preko srednjoškolca Ivana Zvonimira Čička koji sebi daje atribute doktora znanosti i svakoga koji ne mili kao on smatra ‘opskurnom’ pojavom do čelnika Udruge za vjersku slobodu u RH koji nagrađuju ni manje ni više nego GROZD koji se istaknuo kao jedna od vodećih homofobnih grupa u zemlji. A ista ta udruga čas nagrađuje predsjednika Josipovića, čas ga iz svojih redova nabacuje blatom u ekstremno desnim tiskovinama. Ali ću se zaustaviti na onome što bi svakako trebalo razmotriti jer se tiče svih nas: i vjernika i nevjernika, i desnih i lijevih (ili manje lijevih), i muških i ženskih, i moćnih i nemoćnih, i snalažljivih i prevarenih, pa čak i živih i mrtvih, a to je što ova država predstavlja i što ovo društvo želi biti.

Ova zemlja sa svojim institucijama, tako piše u Ustavu, mjesto je gdje se poštuju slobode, prostor gdje bi trebala vladati sloboda izražavanja i misli, odnosno gdje se zabranjuje cenzura (članak 38.), dakle, i kazališnih plakata, ali je istodobno zemlja koja je nastala na borbi protiv fašizma i nacizma (pa, shodno tomu, i protiv ustaštva i četništva), a 1990. se opredijelila za demokraciju koja ne poznaje totalitarizam niti smije odstupati pred njim. Ma koje god boje on bio.

Ako je dr. Reisman miljenik ekstremne američke desnice koja ju je provukla i u kongres, to ne znači da bi ona, s ovakvim revizionističkim i skandaloznim stavovima, mogla gostovati, recimo, u Bundestagu. Ali, budući da nam je pomogla da shvatimo da smo zemlja šuplja kao švicarski sir, gdje je sve naopako, sve neuredno, svugdje krcato nepismenim, neodgovornim i mediokritetnim osobama nedoraslima svojim položajima, ona će svoje odverglati u hrvatskome parlamentu, naravno, na sramotu HDZ-a. I ovo bi trebala biti naša stvarnost? Kako reče Cortázar, ovaj suludi ples na rubu provalije?