O kakvom se pothvatu radi, najbolje govori podatak da je sondu tešku 3,6 tona i veličine košarkaškog igrališta prvo trebalo ubrzati do impresivne brzine od 257,000 km/h, a onda ju nakon petogodišnjeg putovanja, rano jutros, usporiti do brzine koja je pogodna za kruženje oko plinovitog diva Jupitera.

'Ovo je najteže što je NASA ikad napravila', izjavio je jutros Scott Bolton, glavni istraživač misije Juno.

Juno će Jupiter proučavati sljedećih 20 mjeseci, pri čemu će izvršiti niz od 37 preleta, a nakon što obavi zadatak, Juno će zadnji put pozdraviti Zemlju te ući u Jupiterovu atmosferu koja će ga spržiti.

Što možemo očekivati od misije?

Uz iznimku samog Sunca, Jupiter je najveće nebesko tijelo u Sunčevu sustavu. Unatoč tome, znanstvenici ne znaju previše o njegovoj unutrašnjosti skrivenoj iza gustih oblaka. No to bi se trebalo promijeniti zahvaljujući podacima koje će Juno poslati prema Zemlji u sljedećih godinu i pol dana. Znanstvenici se nadaju da će podaci i fotografije Jupitera pomoći u stvaranju bolje slike porijekla Sunčeva sustava, odnosno načina na koji su se formirali planeti i njihovi prirodni sateliti.

Za razliku od bilo koje letjelice dosad, Juno će znanstvenicima pružiti prvi detaljan pogled na polove Jupitera. Juno će također više puta proći vrlo blizu Jupiterovih oblaka, te mjeriti mikrovalna zračenja, gravitacijsko i magnetsko polje, na osnovi čega bi znanstvenici trebali imati bolji uvid u ono što se nalazi ispod gustog sloja oblaka.

Iako će to možda iznenaditi neke, Juno će na Jupiteru tražiti čak i - vodu. Dapače, to je jedan od glavnih zadataka te sonde. Za razliku od Marsa, znanstvenici ne traže vodu kako bi ju povezali s mogućim znakovima života (radijacija i gravitacija na Jupiteru su takve da je postojanje života u takvom okruženju nezamislivo), nego iz drugih razloga.

Naime, Jupiter sadrži relativno velike koncentracije težih elemenata (u odnosu na vodik i helij) poput dušika i ugljika, ali ne i kisika. Zbog toga znanstvenici sumnjaju da je kisik možda vezan na vodik u molekulama vode u atmosferi Jupitera. S obzirom na to da molekule vode apsorbiraju mikrovalno zračenje, znanstvenici očekuju da će moći odrediti ne samo ima li vode u atmosferi Jupitera, nego i koje je temperature. Otkrije li Juno velike količine vode, to će značiti da je Jupiter formiran u ledenim područjima daleko od Sunca, da bi kasnije došao u svoju trenutnu orbitu.

Nadalje, misija Juno trebala bi ustvrditi sastoji li se Jupiter isključivo od plina ili možda ipak ima tvrdu jezgru. To će se postići detaljnim mjerenjima Jupiterova gravitacijskog polja. U slučaju da Jupiter zaista ima čvrstu jezgru, znanstvenici će morati objasniti kako su se čvrsta tijela formirala tako rano u povijesti Sunčeva sustava. Ako se utvrdi da nema, tada će biti jasno da se Jupiter formirao od oblaka plina koji je pod utjecajem gravitacije kolabirao u sam sebe, baš kao Sunce.

Misterij metalnog vodika

Jedan od najvećih misterija koju će misija Juno pokušati rasvijetliti odnosi se na postojanje tzv. metalnog vodika. Naime, Jupiter se sastoji gotovo isključivo od vodika i helija, dva najjednostavnija i najčešća kemijska elementa u svemiru. Kad se ta dva plina ohlade i, logično, pretvorit će se u tekućine. No, znanstvenici vjeruju da se u unutrašnjosti Jupitera, pod nezamislivim pritiskom, vodik prolazi još jednu transformaciju - onu u metal. Znanstvenici na Zemlji još uvijek nisu uspjeli stvoriti metalni vodik. Naime, pritisak kakav vlada u unutrašnjosti Jupitera još uvijek nije moguće stvoriti ni u jednom laboratoriju. Studija magnetskih polja Jupitera implicira da su ona vjerojatno stvorena upravo zahvaljujući strujanju metalnog vodika, a detaljno istraživanje tih polja sondom Juno moglo bi znanstvenicima otkriti karakteristike tog misterioznog materijala.