Dok u nas traje suđenje divljaku koji je koncem 2012. silovanjem u Podstrani nedaleko od Splita jednu studenticu učinio doživotnim invalidom, sličan slučaj, ali s manje drastičnim fizičkim posljedicama po žrtvu, američku je naciju prošlog tjedna digao na noge zbog sramotno niske kazne: šest mjeseci zatvora i uvjetna kazna za silovanje stranim predmetom i iživljavanje nad osobom u besvjesnom stanju. Godine 2003. u Hrvatskoj je bilo prijavljeno 213 silovanja, a 2010. samo 141.

Sjećate li se zločina u Podstrani nedaleko od Splita koncem 2012.? Te je kobne večeri nakon tuluma zalivenoga alkoholom i navodno drogom, studentica Splitskog sveučilišta zbog divljačkog silovanja ostala doživotni invalid. Povrede su bile toliko teške, da je liječnik, dr. Hrvoje Tomasović, nakon višesatne operacije izjavio kako u dvadesetgodišnjoj praksi nije vidio tako tešku povredu niti je sličan primjer našao u svjetskoj medicinskoj literaturi. Javnost je bila zgrožena, o tome se mnogo pisalo u našim medijima.

Od tada su prošle tri i pol godine, a suđenje optuženome za silovanje i pokušaj ubojstva kolegice s fakulteta i dalje traje. Presuda je trebala biti donesena u listopadu prošle godine, ali nakon nekoliko vještačenja, na prijedlog Državnog odvjetništva krajem ovoga travnja, Splitski županijski sud je naložio još jedno. Optuženi se brani sa slobode; kada će biti presuda, ne zna se, a kratka izvješća o suđenju još se mogu naći u pokojem mediju.

Otac silovatelja: Visoka je to cijena za dvadeset minuta akcije

Dvije godine kasnije sličan se zločin, pod gotovo istim okolnostima, dogodio na elitnom sveučilištu Stanford, ali, srećom, barem uz manje fizičkih posljedica za američku žrtvu. Budući da je kalifornijski sudac bio brži od našega, presuda je donesena prije nekoliko dana, digavši na noge Ameriku. No ona vjerojatno ne bi izazvala nacionalni bunt, da nije bilo jednoga pisma.

'Ti me ne poznaješ, ali bio si u meni i zbog toga smo danas ovdje...' obratila se 24-godišnja djevojka pismom u sudnici kalifornijskog okruga Santa Clara svome silovatelju, brucošu Brocku Turneru, zlatnom dečku iz dobre obitelji i istaknutom članu sveučilišnog plivačkog tima pred kojim je bila ozbiljna sportska karijera.

Bilo je to nakon izricanja sramotno blage kazne suca Aarona Perskyja: šest mjeseci zatvora i uvjetna kazna za silovanje stranim predmetom i iživljavanje nad osobom u besvjesnom stanju, uz obrazloženje da bi duži boravak iza rešetaka ozbiljno utjecao na život dvadesetgodišnjaka. To je mnogo manje od dvije minimalne godine zatvorske kazne koju propisuje kalifornijski zakon. Mlada žena, koja želi ostati anonimna, svoj je emocionalni iskaz objavila na društvenim mrežama, opisujući posljedice strašnog iskustva i poniženje tijekom sudskog procesa, što je revoltiralo javnost, naročito nakon cinične jadikovke tate Turnera da je svemu kriva 'kultura razuzdanih studentskih terevenki', da je sinu uništena plivačka karijera, jer mu je američki plivački savez doživotno zabranio sudjelovanje na natjecanjima, a dečko je usto izgubio i apetit.

'Visoka je to cijena za dvadeset minuta akcije', zaključio je tata Turner, ubrzavši tom izjavom lavinu ogorčenih reakcija, koje su došle i do američkog Kongresa.

Ovoga četvrtka članica američkog Kongresa iz Kalifornije, Jackie Spier, i teksaški kolega Ted Poe, pročitali su pred članovima Zastupničkog doma ulomke iz djevojčina pisma, upozoravajući da se sramotnom kaznom širi kultura silovanja, žrtve smatraju krivcima (u trenutku zločina djevojka je bila pod utjecajem alkohola, kao i u našem slučaju), a zbog utjecaja alkohola počiniteljima se oprašta moralna neodgovornost, poručujući kako nema smisla zvati policiju i izlagati se mukama suđenja, kad silovatelje ionako ne čeka kazna. 'Kazna za takvo što mora biti duža od jednog semestra', komentirao je ironično kongresmen Poe.

U znak protesta protiv sučeve odluke, mnogobrojni su građani odbili biti porotnici u njegovim parnicama. Više od 300 studenata sa Stanforda potpisalo je peticiju kojom za silovatelja traže barem minimalnu propisanu kaznu. Organizatori njujorškog glazbenog Northside festivala izbacili su iz programa bend Good English, jer je njihova članica Leslie Rasmussen, Turnerova prijateljica iz djetinjstva, pokušala braniti silovatelja tvrdnjom da je bila riječ o 'kobnoj zabuni'. Na Facebooku se čak oglasila grupa kineskih aktivistkinja pozivajući djevojke diljem svijeta da svojim selfijima iskažu solidarnost sa žrtvom. Profesorica prava na Stanfordu Michele Dauber pokrenula je akciju za sučev opoziv, skupivši više od 45.000 potpisa potpore...

Kako će odlučiti naš sudac? Hoće li slučaj američke žrtve ohrabriti druge da se bore protiv ustaljene prakse koja ide na ruku počinitelja? Hoće li takav primjer našoj žrtvi pomoći da lakše prebrodi traumu? Teško. Godine 2003. u Hrvatskoj je bilo prijavljeno 213 silovanja, a 2010. samo 141. Osim senzacionalističkih napisa, u nas se teško možete prisjetiti prave javne osude takvog zločina uz deklariranje stvarne političke volje za borbu protiv seksualnog nasilja. I u Americi bi slučaj možda prošao neprimijećen, djevojka bi vjerojatno bila jedna od 66.000 ženskih i 3.000 muških žrtava silovanja i seksualnog nasilja godišnje na američkim sveučilištima, da žrtva putem javnih mreža nije probudila u naciji emocionalni vulkan i stvorila kritičnu masu koja želi mijenjati stvari.

Prema saveznim podacima u SAD je svakih 107 sekundi netko spolno napastovan. Profesorica Dauber upozorava na epidemiju silovanja na sveučilištima, potkrepljujući to anketama na elitnom Stanfordu, koje otkrivaju da je 43 posto studentica doživjelo seksualno nasilje ili nedolično ponašanje prema njima. U više od dvije trećine slučajeva počinitelji su krenuli u napad dok su žrtve bile pod utjecajem alkohola, ali samo je 2.7 posto studentica prijavilo sveučilištu napad i seksualni kontakt protiv njihove volje. Više od četvrtine studentica i srednjoškolki starijih od 14 godina priznaje da su silovane ili su doživjele pokušaj silovanja, ali to policiji prijavljuje samo njih 16 posto. Procjenjuje se da 98 posto silovatelja neće provesti niti dana u zatvoru...

Redaju se crne brojke, ali treba se dogoditi ekstreman slučaj da javnost postane svjesna problema i reagira, kao što se ovih dana dogodilo u Rio de Janeiru, gdje je 16-godišnjakinju silovalo 30 muškaraca i uz gnjusne komentare snimku zločina objavilo na Facebooku. Uz javnu osudu, jedan je brazilski fotograf na mjestu događaja oblijepio zidove izbezumljenim portretima žrtava i ispred njih prosuo okrvavljeno žensko donje rublje.

Nakon što su šestorica divljaka 2012. u autobusu silovali i ubili studenticu medicine u New Delhiju, Indijci su izašli masovno na ulice protestirajući protiv neučinkovitosti policije i nedovoljnih kazni za počinitelje, no to je 'inspiriralo' jednu modnu kuću da najnoviju kolekciju svojih krpica reklamira neukusnim fotografijama manekenke koju na zadnjim sjedištima autobusa napada nekoliko muškaraca.

Različite definicije silovanja širom svijeta

Uz Kanadu, Novi Zeland, Francusku, Njemačku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Finsku i Dansku, SAD su se tako našle na popisu zemalja s najvećim brojem silovanja u svijetu, uz bok Indiji, Nikaragvi, Etiopiji i Južnoj Africi, gdje je seksualno nasilje neodvojivi dio nacionalnog folklora. Prema istraživanju o nasilju nad ženama, u EU je u 2015. godini bilo 0.8 posto ili 1.5 milijuna prijavljenih silovanja žena u dobi od 18 do 74 godine starosti, dok u nekim zemljama nije zabilježen niti jedan slučaj. Ne zato što tamo posebno poštuju žene, nego zato što se seksualno nasilje ne prijavljuje, što zbog stigme, što zbog odnosa sredine koja to ne smatra zločinom. Što uopće reći na sustavno silovanje u tzv. Islamskoj državi, kao dijelu ratne taktike? U Njemačkoj se tek susreću s problemima seksualnog napastovanja među izbjeglicama, od kojih su trećina žene i mlade djevojke, izložene na milost i nemilost muškarcima u skučenim, izoliranim prostorima, prestravljene zbog rizika da će biti deportirane prijave li probleme.

Riječ je, dakako, o različitoj toleranciji na silovanje i njegovu definiranju. Ono za što optužuju oca WikiLeaksa Juliana Assangea, u nekoj Etiopiji bilo bi besmisleno, pa nije čudo što je Švedska po broju prijavljenih silovanja prva u Europi i nakon Južne Afrike druga u svijetu. Od 1975. do 2014. broj prijavljenih slučajeva nasilne obljube tamo je porastao za 1.427 posto. Tijekom prve polovine 2013. više od 1.000 stanovnica Stockholma prijavilo je policiji da su ih silovali imigranti iz muslimanskih zemalja, što svjedoči o sukobu različitih kultura.

U Novom Zelandu je učestao novi oblik silovanja u doba interneta: grupe mladića međusobno se natječu tko će grupno silovati više malodobnica omamljenih alkoholom i drogom i time se pohvaliti na društvenim mrežama. Prema britanskom medicinskom časopisu Lancet, Novi Zeland se tako našao na neslavnom trećem mjestu u svijetu po učestalosti seksualnog nasilja, jer statistika kaže da je spolno napastovana svaka treća djevojčica i svaki šesti dječak mlađi od 16 godina.

I dok neki u Americi reakciju na presudu u slučaju silovanja na Stanfordu smatraju stihijskom histerijom koja nakon njezina stišavanja neće mnogo promijeniti stvari, potpredsjednik SAD-a Joe Biden poručio je otvorenim pismom 'borbenoj djevojci čelične kičme' da će njezina hrabrost biti utjeha i nada žrtvama seksualnog zlostavljanja diljem svijeta.

Žrtva brucoškog silovatelja Brocka Turnera potom je tvitala: 'Ostajem anonimna, jer štitim privatnost, ali anonimnošću želim također biti bilo koja žena kojoj se dogodilo ono što sam ja iskusila'.