Slike mase koja s mobitelima i 'idiotima' hrli u mrtvačnicu u Misrati da bi vidjeli i uslikali mrtvog Gadafija i fotku spremili na ekran mobitela tako da se ono krvavo tijelo lijepo vidi svaki put kad ih netko nazove nešto je najbizarnije što sam vidjela u zadnje vrijeme. Bizarnije čak i od našeg Sabora. Što čovjeku mora biti u glavi da mobitelom slika mrtvaca, pa makar i celebrity mrtvaca? I koliko njih će zaista sačuvati tu fotku na mobitelu, obzirom da je u međuvremenu internet preplavljen sa slikama mrtvog Gadafija izloženom za razgledavanje i ostat će na internetu zauvijek, a i jednog dana će splasnuti ta euforija, pa Gadafi ionako više neće biti fora.

Fotkanje s mobitelom postalo je nešto što je svatko od nas napravio barem jednom. Prije nekoliko godina su razni sociolozi, pedagozi i psiholozi radili čitave studije o tome kako je na koncertima postala uobičajena slika vidjeti ljude u publici kako stalno drže mobitele u zraku i slikaju i snimaju svoje idole. Oko toga su se vodile rasprave da smo postali društvo koje više ne zna uživati u stvarima oko sebe, i što se to s nama događa da moramo sve fotkati, i to još tim mobitelima koji su uvijek spremni okinuti u pravom trenutku. Dežurni društveni gurui taj su trend čak proglasili najboljim primjerom korozije društva, kao da je fotkanje s mobitelima jedini razlog zbog kojeg društvo laganim, ali sigurnim korakom odlazi u vražju mater.

Korozija društva 

A da još ne spominjem salve kritika na činjenicu da se te iste fotke dijele po Facebooku. Ej, pazi,na Facebooku! Istina, i meni ide na živce kad netko pretjeruje sa svojim fotkicama i šeranjem istih, ali ako čovjeka veseli pokazati da je pio koktel na nekom opskurnom šanku u subotu navečer, pa neka se veseli.

Sjetila sam se svega toga kada sam proteklih dana gledala snimke iz mrtvačnice u Misrati i pitala se hoće li sad netko ovo proglasiti 'korozijom društva'? Razumijem slavlje tih ljudi što su se riješili diktatora, osobno mi nije ni žao ni drago što su ga ubili i pokušala sam naći neko suvislo objašnjenje zašto su ga slikali više nego što turisti kriomice slikaju Mona Lisu u Louvreu. Nema tu suvislog objašnjenja, to je onaj čisti delirij, mentalni rock 'n' roll kada izgubite kompas i uopće ne kužite da pred svima ispadate kreten. To me podsjeća na one iste budale koje pored ceste slikaju saobraćajke, snimaju i stavljaju na YouTube. Čemu? Zašto? 

Slike s koncerata su barem zabavne, vidite ljude koji se istinski raduju i vesele. Kad vidim fotke s mrtvacima samo mi jedno pitanje padne na pamet: 'Kojoj se budali ovo dalo slikati?'

Pa, onoj koja misli da je to fora. E pa nije. Fora je fotkati se na Pearl Jamu, fora je fotkati se na Rammsteinu, pa i na Britney Spears. Fotka iz mrtvačnice je glupost. Još veća glupost je imati je na mobitelu. I nije uopće važno da li je to Gadafi, Michael Jackson, princeza Diana, Marlon Brando... Zna se gdje je mjesto mrtvima i to sigurno nije memorijska kartica.