Europska komisija je krajem lipnja optužila trinaest banaka za ilegalno udruživanje na tržištu deriviranih proizvoda. Upravo je posljednjih desetak godina europsko izvršno tijelo znatno povećalo svoju efikasnost (u što spada i visina globa koje izdaje) u rješavanju slučajeva kartela. Za denunciranje i dalje su najviše odgovorni zviždači iz samih kompanija, a francuski dnevni list Les Échos napravio je kratki pregled prakse
Iako većina otkrića o postojanju kartela dolazi iz samih kompanija, ne valja u tome prepoznati kakvu iznenadnu 'plemenitost' zviždača. Razlozi za prokazivanje ilegalnog udruživanja kompanija su veoma konkretni. Naime, prva kompanija koja pred Komisiju iziđe s jasnim dokazom o udruživanju uživa potpuni imunitet te je izuzeta od visokih kazni koje izdaje europsko tijelo. Ostale kompanije koje bi htjele doći do statusa 'pokajnika' moraju donijeti nove i dotad nepoznate dokumente koji dokazuju udruživanje, a budući da nisu prve na listi, mogu se tek nadati djelomičnom smanjivanju globe.
U istrazi francuskog lista spomenuto je niz takvih pitoresknih slučajeva, kao onaj o skoro tridesetogodišnjem udruživanju kompanija u kemijskoj industriji. Degussa, AkzoNobel, Atofina, bili su tek neki od članova kartela kojem su temelji udareni još 1971. AkzoNobel je bila prva kompanija koja je 2000. iz vlastitog interesa prokazala kartel, no zatim su se i ostale kompanije hitno 'pokajale' i nastojale umanjiti štetu. Tako je direktor Degusse 2003. odletio u Zurich da bi u sefu kriomice uslikao osnivački dokument kartela iz 1971. kojeg nije donijela prva kompanija i tako osigurao povrat od 25 posto na ukupni iznos globe od 34 milijuna eura.
Navodi se nadalje niz scenarija kojih se ne bi posramio nijedan špijunski film. Tako su njemački proizvođači vatrogasnih kamiona nabavili neprijavljene mobilne telefone bez pretplate da mogu ugovarati cijene, dok su u slučaju avionskog teretnog prijevoza (UPS, Panalpina, Kühne&Hagel, Deutsche Post) otvoreni tajni Yahoo mail računi koji su se zatim povezali u skupinu virtualnog 'vrtlarskog kluba'. Tako su međusobno mogli komunicirati u šiframa, a 'tikvice' i 'šparoge' su se zapravo odnosile na dodatne pristojbe. Ukupna kazna je u tom slučaju iznosila respektabilnih 169 milijuna eura.
Lista kompanija koje se pojavljuju na 'crnoj listi' Komisije govori prije svega o raširenosti prakse. U Italiji se tako radilo o tržištu duhana, a u Njemačkoj je skandal korupcije u Siemensu prije desetak godine poprilično ohladio ostale kompanije u namjerama ilegalnog udruživanja.
Kada počne istraga, Komisija, točnije Opća uprava za tržišno natjecanje, ne raspolaže svim potrebnim podacima o tome kako je kartel točno organiziran, koji su sve članovi i ciljevi udruživanja. Stoga istražitelji moraju doći do preciznih podataka, osobnih mejlova i ispisa SMS poruka. A u svom su iskustvu naišli na niz prepreka. Znao se odjednom pokvariti lift u kojem su bili agenti, zaposlenici su kompromitirajuće dokumente bacati u toalet ili niz prozore, a zviždači su znale povremeno biti i prevarene supruge rukovoditelja.
A da je udruživanje itekako riskantna praksa, iako kratkoročno lukrativna, pokazuju i statistike. Naime, između 1995. i 1999. Komisija je izdala 'tek' 292 milijuna eura kazni da bi u periodu između 2000. i 2004. taj iznos narastao na 3,4 milijardi, a u sljedećih pet godina na 9,4 milijardi eura.
