Lokalna policija objavila je da je Hamasova raketa pala na otvoreno područje u gradu Rishon LeZion u blizini Tel Aviva. Nije bilo žrtava, ali cilj je ispunjen. Hamas je natjerao tisuće Izraelaca da u strahu otrče u skloništa. Vojno krilo palestinske grupe Hamas, brigada Al Kasam, priznalo je gađanje Tel Aviva kao odgovor na bombardiranje civila u Pojasu Gaze.

Sukob Hamasa i izraelske vojske započeo je upadom palestinskih terorista iz Pojasa Gaze u Izrael, kada je u svirepom pokolju koji je uslijedio ubijeno oko 1400 ljudi. U znak odmazde Izrael je pokrenuo opsežnu vojnu akciju.

Izraelske zračne snage udaraju po Hamasovim zapovjednim centrima, bazama, infrastrukturi. Usprkos silovitoj vojnoj akciji, sirene za uzbunu i dalje zavijaju svaki dan i noć u izraelskim gradovima. Mnogi se zato pitaju kako je moguće da militanti Hamasa mogu ispaljivati toliko raketa i nakon mjesec dana intenzivnog bombardiranja.

Kada je netko napadnut onako kako je Izrael udario po Gazi, u kojoj se skriva Hamas, onda on ne bi trebao moći napasti, a kamoli tako lako ispaliti toliko raketa.

Portal Ynetnews.com donosi odgovore. U prvom redu Hamas nije uobičajena vojska, već militantna (teroristička) organizacija koja poznaje protivnika te se prilagodila situaciji u kojoj se bori protiv tehnološki znatno nadmoćnijeg neprijatelja.

Prve rakete su u Izrael iz Gaze počele stizati u travnju 2001. godine i temeljile su se na modelu Kasam kratkog dometa 'domaće izrade'. Bile su napravljene od osnovnih kemikalija poput gnojiva i šećera. Njihova proizvodnja često je dovodila do nesreća, a i dolazak na mjesto lansiranja bio je sam po sebi opasan i mnogi hamasovci poginuli su pri pokušajima pokretanja takvih rudimentarnih raketa.

Izraelske obrambene snage (IDF) brzo su se naučile nositi s ovom prijetnjom. Izviđačkim zrakoplovima i helikopterima Apache lako bi identificirali sumnjive aktivnosti i prije lansiranja raketa, što je mnoge militante koštalo života.

Hamasovci su također učili. Usavršili su rakete i upravljanje njima postalo je jednostavnije. Njihovi partneri u Iranu i drugim zemljama koje podupiru terorizam omogućili su im nabavu pouzdanijih raketa od onih proizvedenih u tvornicama u Gazi. Hamas je tada pojednostavio svoj raketni arsenal na način koji je pomogao prevladati tehnološku prednost IDF-a, što nas dovodi do sadašnjih pet razloga zbog kojih Hamas još uvijek može lansirati rakete, čak i kada se Gaza nalazi pod snažnim napadima iz zraka.

Lokacije

Hamasova lansirna mjesta raspoređena su na širokom naseljenom području i izgrađena su tako da se mogu teško vidjeti iz zraka. Palestinski militanti izgradili su niz lansirnih jama u kojima su skriveni mehanizmi za lansiranje, kao i rakete. Svaka jama s pripadajućom raketom usmjerena je na drugi dio Izraela.

Rakete kratkog dometa usmjerene su prema zajednicama oko Gaze i Aškelona, a one srednjeg dometa stižu do područja Tel Aviva. Lansiranje se izvodi daljinskim upravljanjem ili se tempira vrijeme, tako da teroristi mogu lansirati raketu iz susjednog bunkera, a da ne riskiraju IDF-ovu osvetu. Raketa zatim spaljuje mehanizam za lansiranje, čineći ga mjestom za jednokratno ispaljivanje.

Rakete dugog dometa, koje mogu doseći Haifu, naprimjer, lansiraju se iz podzemnih mehanizama za višekratnu upotrebu. Lansirno mjesto dio je sustava tunela i može se usmjeriti na bilo koju lokaciju u Izraelu. Ipak, većina Hamasovih lansirnih mjesta nije namijenjena za ponovno korištenje. Kad su arhitekti terora gradili te jame, prekrili su ih željezom i staklenicima da ih se ne bi otkrilo. Tako se godinama radilo, navodi izraelski medij.

IDF je tada pronašao rješenje za taj problem - Željeznu kupolu (Iron Dome). Proturaketni sustav neutralizira projektile u zraku, tako da Izraelci više ne moraju okretati svaki kamen u Gazi da ih pronađu prije lansiranja. Zbog enormne količine lansirnih jama i njihovih funkcija, Hamas je u stanju pucati iako je neprestano pod napadom diljem Gaze. Broj mjesta za lansiranje ostaje nepoznat.

Hamasov raketni arsenal

Hamas može nastaviti raketne udare bez ovisnosti o funkcionalnosti zapovjednih centara. Za ispaljivanje baraža raketa teroristima su potrebni naredba i daljinski upravljač. Na taj način u mogućnosti su lako ispaljivati rakete na Izrael bez čekanja naredbe s vrha Hamasove hijerarhije.

Čak je i ciljanje prosječnom militantu nepotrebno jer je sve unaprijed pripremljeno. Stoga, čak i ako je IDF uklonio visoke dužnosnike Hamasa, mlađi i dalje mogu pucati. Bez zapovjednika bit će im izazovno koordinirati složene ofenzive, zasjede, obrambene manevre i druge akcije, ali ispaljivanje raketa danas je jednostavna operacija za pripadnike te organizacije.

Politika vatrene moći

Hamas je 7. listopada izvršio užasan masakr znajući da će izraelska vojska uzvratiti. Njegovi borci svjesni su da neće dobiti nikakvo pojačanje tijekom sukoba, niti bilo kakvu isporuku streljiva, i zato moraju mudro koristiti ono što imaju do kraja rata. To je jedan od razloga zbog kojih je ta organizacija kopala duboke i dugačke tunele, gradila bunkere i ispod bolnica te uspostavljala infrastrukturu koja bi članovima trebala omogućiti da dugo izdrže napad. Hamasova politika vatrene moći planirana je tako da nanese što je više moguće štete, a istovremeno da štedi municiju za dugotrajnu kampanju.

Zato teroristi ispaljuju relativno malu količinu raketa u svakom baražnom napadu i biraju kada će pojačati raketne udare. Oni znaju da je ispaljivanje čak i jedne rakete na određena mjesta u Izraelu, poput Rishon LeZiona ili Ashdoda, dovoljno da dospiju u vijesti.

Hamasova raketna politika je štedljiva, lansira se minimalan broja raketa kako bi se u gusto naseljenim područjima prisililo stanovništvo da uđe u skloništa. Ovo je način na koji neprijatelj može nastaviti ispaljivati rakete iako je potrošio više od polovice svog procijenjenog arsenala prije rata.

Odnosi s javnošću

Kontinuirano raketiranje Izraela predstava je za arapske zemlje, demonstracija snage u kojoj se Hamas suprotstavlja IDF-u i održava sunitski oružani otpor. Ipak, njegovi su dani odbrojeni jer mu vojnu sposobnost svakodnevno uništava IDF, smatraju u izraelskom mediju.

Priznaju da postoje izazovi s rješavanjem problema podzemnih tunela, ali oni su, vjeruju, dostižni. Što je preostalo Hamasu da pokaže da je živ i djeluje? Kontinuirano ispaljivanje raketa. Sve dok ispaljuju rakete, arapski svijet može misliti da se bore i utječu na Izrael. S jedne strane, Izrael ne može ignorirati Hamas jer civili svakodnevno moraju bježati u skloništa, ali s druge strane, rakete ne utječu na vrijeme ili planiranje rata te IDF nastavlja napredovati i uništavati teroriste.

Prioriteti izraelske vojske

Svaki rat je pitanje resursa. Postoje ograničene zalihe goriva i streljiva, uz ograničen broj vojnika. Podrška i legitimitet mogu se promijeniti tijekom rata. Stoga je IDF fokusiran na ono što će okončati rat u najkraćem mogućem vremenu uz korištenje što je moguće manje resursa.

Ne postoji 'zvijezda smrti' koju se može uništiti i poraziti neprijatelja, ali definitivno postoje određene mete na koje se mogu usredotočiti. Naprimjer, uništavanje Hamasovih zapovjednih centara ugrozilo bi sposobnost terorističke organizacije da učinkovito upravlja ratom i ubrza njihov poraz. Također, neprijatelja bi uništilo to da njihov vođa, Jahja Sinvar, pogine u izraelskom napadu.

Traženje svih raketa u Gazi pokazalo bi se kao gubljenje vremena. Postoji nezamislivo velik broj lansirnih jama, a odgovor na tu prijetnju je Željezna kupola. Zato ćemo i dalje viđati rakete ispaljene na Izrael. Najvjerojatnije će Hamas intenzivirati baražnu vatru nastavkom ofenzive Izraelaca, jer osjećaju da im IDF kuca na vrata i smatraju da nemaju više što izgubiti. Broj raketa je konačan, a Hamas nema načina da ih proizvodi usred bitke. Izraelci pak navode da moraju biti strpljivi, po potrebi otići u skloništa i ostati na oprezu.