Sunderland, grad na sjeveroistočnoj obali Engleske, postao je utočište libijske aktivistice u bijegu od revolucije u kojoj je i sama sudjelovala.

'Loše je kada ste u opasnosti jer pomažete revolucionarima, a na kraju još morate napustiti zemlju jer to više nije sigurno mjesto za vas', kaže Magdulien Abaida.

Abaida je kći odvjetnika, odrasla na mediteranskim obalama libijske prijestolnice Tripolija. U veljači 2011, kada je izbio ustanak protiv 41-godišnje Gadafijeve diktature, otputovala je u Kairo, a potom i Pariz kako bi u okviru kampanje pomogla prikupiti hranu i lijekove za pobunjenike.

Nakon što su pobunjenici zauzeli Tripoli u kolovozu, vratila se u Libiju i kampanji za ženska prava - osobito za uvrštenje ravnopravnosti spolova u tada predstojeći ustav. Bila je zabrinuta zbog rastućeg utjecaja islamskih fundamentalista.

Neki aktivisti bili su užasnuti kada se vođa pobunjenika Mustafa Abdul Jalil u prvom javnom nastupu nakon pada Gadafija založio za poligamiju.

'Za nas je to bio veliki šok. Nismo se borili za to da muškarci mogu oženiti četiri žene', kaže Abaida.

Bijeg nakon mučenja

Ove godine, prilikom posjeta Benghaziju, središtu ustanka, Abaidu su dvaput zatočili članovi moćne nezavisne milicije koja je formirana za borbu protiv Gadafija, ali je opstala i nakon njegovog pada.

Neke od tih oružanih skupina, uključujući onu koja je zarobila Abaidu, imaju snažni islamistički predznak. Naoružani muškarci prvo su upali na konferenciju o pravima žena, a potom i u Abaidinu hotelsku sobu. Te večeri puštena je na slobodu, ali je ponovno uhićena drugog dana i zatočena u sobi milicijskog sjedišta.

'Netko je ušao u sobu i počeo me udarati. Udarao me i puškom, prijeteći da će me ubiti i zakopati negdje gdje me nitko nikada neće pronaći. Nazivao me izraelskom špijunkom, kurvom i kučkom. Mislila sam da će me ubiti', prisjeća se Abaida.

Naposljetku je oslobođena, sva u masnicama od udaraca pištoljem. U strah da će je idući put ubiti, u rujnu je odlučila pobjeći u Britaniju.
221368,205141,216852,220412Postrevolucionarno bezakonje

Amnesty International vjeruje da slučaj Magdulien Abaide ocrtava bezakonje u novoj Libiji.

'Magdulienin slučaj oslikava ponašanje koje bilježimo od pada režima', rekla je istražiteljica Amnestyja Diana el-Tahawy. Oružane milicije potpuno su izvan kontrole. Postoje stotine oružanih skupina diljem zemlje, koje uhićuju i muče 'sumnjivce'.

Evidentirani su i slučajevi smrti uslijed mučenja, a vlada nije u stanju ili nije voljna obuzdati milicije.

U rujnu, gnjevne mase u Benghaziju upale su u milicijske stožere, nastojeći okončati bezakonje. Tome su prethodile optužbe da su neki pripadnici milicije bili uključeni u napad na američki konzulat u kojemu je ubijen veleposlanik Chris Stevens

Libijska vlada nedavno je obećala da će preuzeti kontrolu nad milicijama.

Put bez povratka

'Trebamo odmah okončati sva kršenja ljudskih prava, osobito u libijskim zatvorima. Ne bježimo od problema i odlučni smo to riješiti', rekao je Salah Marghani, novi ministar pravosuđa i bivši odvjetnik u slučajevima kršenja ljudskih prava, za BBC.

Neke libijske aktivistice, poput Sare Maziq iz organizacije Women 4 Libya sa sjedištem u Londonu, ipak smatra da žene sada postižu puno više nego pod Gadafijem.

'U Kongresu su sada 33 žene, a dvije su ministrice u vladi. U konzervativnom društvu poput Libije, što se mene tiče, možemo slobodno govoriti o čudu', rekla je Maziq.

No Magdulien Abaida ne prihvaća takvo stajalište. Zahvalna je Britaniji što joj je odobren azil te najavljuje da će iz sigurnog okruženja nastaviti svoju borbu za bolju Libiju. U domovinu više neće ići jer vjeruje da joj milicija više ne bi pružila drugu šansu. 'Ako me opet uhite, sigurna sam da me neće pustiti', zaključuje Abaida.