Njegovo prijateljevanje sa židovskim vodstvom i prihvaćanje zapadne kulture više nisu u modi. Nekad popularni islamski propovjednik, koji je nakon napada na Svjetski trgovinski centar surađivao s američkim vrhom kako bi se ublažio gnjev prema muslimanima u SAD-u, danas je marginaliziran i odbačen od vodeće islamske struje
Imam po imenu Mohhamed Shamsi Ali bio je mlada zvijezda religijske scene u SAD-u, muslimanski lider kao izmišljen za liberalnu ideju vjerske tolerancije u Americi: zapadnjačka odijela, ljubav prema hip hopu, mnogo lijepih riječi za američku demokraciju, priznavanje izraelskog prava na državu i ravnodušnost prema rubnim provokacijama koje izazivaju nasilje na globalnoj razini, poput svetogrdnih filmova o proroku Muhamedu.
Nakon napada 11. rujna, Ali je izabran da se pridruži tadašnjem američkom predsjedniku Georgeu Bushu u posjetu mjestu napada. Njegove propovijedi u Islamskom kulturnom centru u Istočnom Harlemu slušale su tisuće vjernika. I to ni blizu nije sve: u svojoj ekumenskoj misiji Ali se sprijateljio s Marcom Schneierom, jednim od najutjecajnijih njujorških rabina i potpredsjednikom Svjetskog židovskog kongresa. Njih dvojica uspjeli su prevladati vlastite predrasude i kroz niz aktivnosti promovirati miroljubivi suživot dviju vjerskih zajednica čiji su odnosi unutar SAD-a, a pogotovo na Bliskom i Srednjem istoku, prepuni mržnje i fobije. Alijev ekumenizam od početka je vezan i uz druženje s kršćanima.
'Istina je ta da Amerika nije bolja ni lošija od neke muslimanske zemlje. Zapravo, kad dođeš ovamo, shvatiš da je Amerika bolja od mnogih muslimanskih država', govorio je Ali, aludirajući na ljudska prava, toleranciju i poštivanje razlika.
Istovremeno, Ali je ostao radikalni protivnik, primjerice, istospolnih brakova. Kazao je da bi prihvatio da mu vlastito dijete prizna homoseksualnost, ali smatra da bi gayevi trebali ili živjeti u celibatu, ili se podvrgnuti operaciji promjene spola, ili potražiti liječničku pomoć.
Shamsi Ali rođen je u Indoneziji, kao neka vrsta karizmatičnog dječaka puno prije punoljetnosti počeo je propovijedati po tamošnjim selima. Uz to je i trenirao tamošnju borilačku vještinu silat, koja se posljednjih godina popularizira i na zapadu. Strože verzije islama upoznao je u Saudijskoj Arabiji i Pakistanu, gdje je oženio 15-godišnjakinju, kćerku upravitelja jedne lokalne medrese.
Na drugoj strani svijeta završio je tako što je na hodočašću u Meki njegovu propovijed čuo indonezijski ambasador pri UN-u (sjedište u New Yorku) koji ga je pozvao da drži vjerske službe u džamiji u njujorškoj 96-oj ulici. Taj hram izgrađen je katarskim novcem, a pročuo se i po vrlo radikalnim stavovima jer su njegovi vrhovni imami izjavljivali kako nema dokaza da su muslimani izvršili napade 11. rujna (Muhhamad Gemeaha čak je sugerirao da je to bilo djelo židova).
U takvom okruženju Ali je deset godina uspio biti nekovrsni simbol liberalnog islama, misionar koji je kao 31-godišnjak uspio utjecati na predsjednika Busha da 2001. godine ublaži antimuslimansku retoriku.
No od 2011. godine 'hip hop imam' naglo je gurnut na margine zbivanja. Više ne može propovijedati u najutjecajnijoj džamiji u New Yorku. Čini se da je razlog njegov pokušaj da preko džamije agitira za političke ciljeve.
BBC piše da je muslimansko vodstvo u SAD-u zamjerilo Aliju što je podržao buntove u arapskim zemljama poznate kao 'Arapsko proljeće'. Tada se na popularnog imama sručilo i rastuće nezadovoljstvo njegovih oponenata, kojima se, osim što nisu dijelili njegovu viziju islama u liberalnom, zapadnom društvu, navodno nisu sviđali noviteti da rabini posjećuju džamije, a imami sinagoge, ili pak pomirbeni summiti židovsko-muslimanskih vjerskih vođa koje su organizirali Schneier i Ali.
No okidač za njegovo izoliranje bio je Alijev istup tijekom molitve na jednoj vjerskoj službi, kada je pozvao vjernike egipatskog porijekla da se pridruže poslijepodnevnim protestima protiv tadašnjeg egipatskog diktatora Hosnija Mubaraka
'Među ljudima koji se ovamo dolaze moliti neki su uz režim, a neki su protiv njega. Ne želimo takve stvari u našoj džamiji', objasnio je jedan od njenih upravitelja, Abdulrazak al-Amiri. Indonezijski imam navodno je vodstvu džamije odgovorio da je 'borba protiv diktature svojstvena islamu'.
Ali se brani tvrdnjama da ga nije izbacilo njegovo politiziranje, nego politiziranje vjerskog vrha. Tvrdi da u muslimanskoj zajednici u New Yorku postoji rasna diskriminacija i da su česta mišljenja kako je neprihvatljivo da jedan ne-Arapin (Ali je Indonežanin) predvodi Arape.
