Jeste li znali da većina voća i povrća kojim se opskrbljuje hrvatsko i europsko tržište dolazi ne iz neke zapadnoeuropske poljoprivredne sile, nego iz bivše komunističke države – Poljske. Stručnjaci za tportal analiziraju u čemu je tajna uspjeha poljske poljoprivrede te zašto Hrvatska po tom pitanju nije Poljskoj makar do koljena
Dok su sve druge bivše socijalističke zemlje ukinule privatne poljoprivredne posjede i privatnu inicijativu u poljoprivredi, Poljska je jedina u vrijeme socijalizma zadržala malog seljaka, uz zemlje bivše Jugoslavije, u kojima je postojao zemljišni maksimum, i tu bi također trebalo tražiti razlog poljskog uspjeha, smatra dr. Darko Znaor, neovisni agrarni analitičar.
U Poljskoj, kako dodaje, poljoprivredom se bavi oko četiri milijuna ljudi koji imaju prosječno razmjerno male posjede, ali s dobrim rezultatima.
'Poljska je najveći europski izvoznik jabuka, bobičastog voća, poput malina, ogrozda, ribizla, kupina i jagoda, bilo svježeg, smrznutog, prerađenog u pulpu ili sok. U tome su dobri i Srbi koji samo na tome godišnje zarade oko 200 milijuna dolara. Istina, s takvim kulturama imate dosta posla, dok s pšenicom svega nekoliko dana u godini, ali su i zarade drukčije', ukazuje Znaor govoreći o važnosti malih poljoprivrednih gospodarstava.
Za razliku od Poljske, kako dodaje, Hrvatska je favorizirala velike poljoprivredne sustave.
'Uništili smo male poljoprivrednike nauštrb velikih koji, usprkos velikim resursima, nisu pokazali da mogu zadovoljiti sve domaće potrebe i probleme', upozorava. No, kako naglašava, ni Poljska ne bi bila danas tu gdje je da se nije pripremila za EU, ali i ne samo to.
Za razliku od nas, Poljaci su neke fondove EU-a u potpunosti iskoristili jer su imali na tisuće obučenih konzultanata koji su bili spremni za izvlačenje novca i pomagali su poljoprivrednicima. Isto tako, u svojoj su agenciji koja radi isplate zaposlili dovoljan broj kvalitetnih ljudi tako da ona nije usko grlo, kao što je kod nas, jer fizički se ne stigne. Nije nebitno to da bankarski sustav u Poljskoj nije toliko prepušten strancima, a zemlja ima rast gospodarstva i u krizi, što otvara mogućnost povoljnijeg kreditiranja', upozorava Znaor.
Problemi u hrvatskoj poljoprivredi su veliki, kako naglašava, i teško je očekivati promjene tijekom jednog mandata, ali problem je i to što akademska struka sve promatra sa strane i rijetko se uključuje s makrorazine te nudi cjelovite vizije rješenja.
'Hrvatska je prehrambeno sve ovisnija o drugima, EU to neće tolerirati'
Mr. Miroslav Kovač, tajnik udruge OPGH Život, pak upozorava kako je Hrvatska, usprkos potencijalima, sve više prehrambeno ovisna i sve više se udaljava od zajedničke poljoprivredne politike EU-a koja to neće tolerirati, već će to vjerojatno kažnjavati, kao što to čini zbog odstupanja u drugim područjima.
Situacija u mljekarstvu, kako dodaje, zorno ukazuje na ovisnost Hrvatske o uvozu hrane. Naime, uslijed zatvaranja domaćih farmi i pada domaće proizvodnje Hrvatska proizvodi nešto više od 50 posto svojih potreba mlijeka, Mađarska proizvodi 101 posto, Slovenija 117, Austrija 125, a Češka i Francuska 136, odnosno 137 posto.
Dok Hrvatska sve više uvozi mlijeka, mliječnih proizvoda i druge vrste hrane, druge europske države rade na samodostatnosti pa i na izvozu poljoprivrednih proizvoda. To nisu samo stare članice EU-a, već i nove, poput Poljske, koja je nakon ulaska u EU uspjela najviše ojačati svoju poljoprivredu među svim ostalim bivšim socijalističkim državama, i to toliko da je u nekim kulturama najveći proizvođač u EU.
To što smo prehrambeno ovisni, kako dodaje, nije slučajno, već posljedica lošeg rada.
Krivci za loše stanje u Hrvatskoj?
'Razvijamo masovnu industrijsku poljoprivrednu proizvodnju dok zapadnoeuropske zemlje idu na ekološku proizvodnju, odnosno proizvodnju na manjim gospodarstvima, a ne u velikim sustavima. Kao i u drugim sličnim zemljama, i u Hrvatskoj su se prije osamostaljenja forsirali veliki poljoprivredni sustavi, odnosno poljoprivredno-industrijski kombinati (PIK), a slično se nastavlja i danas, umjesto da se radi na jačanju malih obiteljskih gospodarstva te poboljšanju njihove tržišne pozicije poticanjem povezivanja u zadruge, boljih uvjeta financiranja, porezne politike, obrazovanja', veli Kovač.
U Hrvatskoj, smatra, ne postoji sustavno bavljenje poljoprivredom, a često se navode stereotipi samo kako se ne bi ništa promijenilo
'Imate razne pokazatelje koji se koriste kao opravdanje za sadašnju situaciju, kao što je prosječna veličina posjeda od pet hektara. Međutim, članovi udruge Život već imaju prosječno po 50 hektara, što je osjetno više od poljskog prosjeka. Dakle, već imamo ono što političari govore da je potrebno imati za deset godina, ali to što imamo se uništava manipulacijama samo kako bi se opravdalo stanje i išlo na ruku velikima', upozorava Kovač.
Međutim, ukazuje na to da je Marija Terezija još u 18. stoljeću donijela urbar kako bi definirala odnos plemića i kmetova, odnosno stvorila bolje uvjete za život potonjih jer je shvaćala da je situacija malih bitna za snažno gospodarstvo i državu.
Naši novi feudalci
'Na Todorića, Moralića i Pipunića možete danas gledati kao da su feudalci. Mariji Tereziji feudalci su bili bitni, ali nisu bili jedino bitni. Važni su joj bili i seljaci koji žive i rade na određenom prostoru jer plemići ne rade ni proizvode, već upravljaju. Ako je to shvaćala Marija Terezija prije 200 i više godina, onda bi netko morao danas i o tome razmišljati jer je i to pitanje nacionalne sigurnosti, a mi samo govorimo o zrakoplovima, tajnim službama i slično. Uistinu čudi to da nitko jasno i glasno ne govori da nemamo dovoljno vlastite hrane, kao da to nije problem, da su izgubljena brojna radna mjesta u poljoprivredi i nestala su sela', veli Kovač.
Sve počinje, kako naglašava, od pametne države koja mora voditi brigu i o proizvodnji hrane.
'Naši ratari, stočari i voćari niti su udruženi, niti imaju zadovoljavajuću infrastrukturu poput skladišta i navodnjavanja, koje ne bi trebalo biti problem, ali mi i tu uspijemo izgraditi skupe sustave gotovo bez korisnika. Porezi su posebno pitanje. Nije tu samo pitanje visine poreza na hranu, odnosno PDV-a, nego i tko zapravo ima koristi. Ako je porez visok, a ide u razvoj vaše zajednice, onda to nije problem. Međutim, kad uvozite hranu, onda od velikog poreza na hranu korist imaju uvoznici koji mogu raspolagati njime sve dok ga ne plate državi', upozorava.
Da bi pridonio poboljšanju prilika u domaćoj poljoprivredi, Kovač je kao stručnjak sudjelovao u pregovorima između Mosta nezavisnih lista i HDZ-a, odnosno SDP-a.
'Napravili smo program toga što bismo u Hrvatskoj trebali učiniti da bismo bili recimo bliže Poljskoj. Prva točka naših pregovora bila je potreba za poljoprivrednom bankom. Skupina agronoma, bankara, makroekonomista i naših stručnjaka napravila je koncept preoblikovanja HPB-a u poljoprivrednu banku, ali ništa od toga. Osim toga, bitna grupa smjernica u našem programu je porezna politika, poljoprivredno zemljište, obrazovanje i administracija, odnosno strateške odrednice i tržište. No gotovo ništa od toga što smo dogovorili u pregovorima ministar nije učinio', naglašava Kovač. (Valja istaknuti kako je ministar poljoprivrede Davor Romić u Vladu došao iz tzv. kvote Mosta.)
