Nova istraživanja pokazala su da njuh ovih drevnih morskih predatora ima stereoskopska svojstva. Naime, morski psi otkrivaju sićušna kašnjenja, odnosno vremenske razlike - kraće od pola sekunde – s kojima mirisi stižu u njihove nosnice. Kada ih životinja zabilježi, okreće se na onu stranu koja je prva registrirala miris.

Jayne Gardiner sa Sveučilišta South Florida kaže da morski psi svojim nosnicama prikupljaju kombinaciju znakova koji se temelje na mirisu i strujama vode kako bi se orijentirali i konačno pronašli cilj. Ako morski pas ne registrira nikakvo kašnjenje ili ako je ono preveliko – sekundu ili duže – jednaka je vjerojatnost da će skrenuti lijevo i desno.

Studija je provedena na vrsti morskih pasa poznatoj kao Mustelus canis. Rezultati, predstavljeni u novom broju časopisa Current Biology, razriješili su jednu od najvećih tajni morskih pasa. Naime, ranije se mislilo da oni, ali i druge životinje prate tragove mirisa na temelju razlike u njihovoj koncentraciji.

'Uvriježeno je mišljenje da životinje bilježe koncentraciju mirisa kako bi se orijentirale', kaže Gardiner. 'Većina stvorenja opremljena je sa po dva senzora mirisa, primjerice dvjema nosnicama ili antenama, a dugo se vjerovalo da uspoređuju koncentracije svakog od njih te da se okreću prema snažnijem signalu. Međutim, kada su mirisi raspršeni strujama zraka ili vode, signali postaju vrlo kaotični.'

Doista, kaže Gardiner, nedavna su istraživanja utvrdila da koncentracije molekula mogu lako zavesti. Naime, uz pomoć boja koje blješte na laserskom svjetlu znanstvenici su otkrili kako postoje velike i nagle varijacije u koncentracijama molekula, čak i daleko od njihova izvora.

Gardiner smatra da ova otkrića mogu također objasniti uspješnost morskih pasa čekićara. Ranije se vjerovalo da oni imaju razvijeniji osjet mirisa, međutim konačno je utvrđeno da nisu nimalo osjetljiviji od drugih morskih pasa. Novi rezultati ukazuju da bi njihovo glavno oružje mogla biti upravo neobična glava s udaljenim nosnicama.

'Ako se životinja orijentira prema uzorcima mirisa koji stižu pod određenim kutom, onda će one vrste koje imaju udaljenije nosnice osjećati veću vremensku razliku u dolasku signala. Čekićari vjerojatno tako mogu zabilježiti manje kutove, što im omogućuje veću sposobnost orijentacije. Ovi bi se rezultati mogli koristiti u konstruiranju robota. Prije su roboti bili programirani da prate tragove uspoređivanjem koncentracija mirisa i često su bili zbunjeni ili su kasnili za životinjama. S novim algoritmima mogli bismo ih unaprijediti... Takvi bi roboti mogli biti važni za otkrivanje manjih istjecanja nafte u podmorskim crpilištima koja je teško pronaći', zaključila je Gardiner.