Dok je apsolutno neupitno da je smrt svakog živog bića stravičan događaj te je sasvim svejedno kako je do tog dijela života došlo – naglo i neočekivano ili kroz dugu i tešku bolest - gubitak je nezamisliv. Ipak, ne mogu ne zapitati se čemu tolika halabuka oko smrti tvorca Applea. Što li je netko poput Jobsa toliko pridonio svijetu u kojem živimo da bismo danima čitali o njegovoj smrti, slali direktno u Cupertino e-mailove sućuti? Za neke izađe osmrtnica u dnevnom tisku (koji je i sam izumiruća vrsta), dok za većinu ni a ni b. Jobs je stvorio visoko tehnološku korporaciju koja nam je (in)direktno olakšala život inovacijama koje smo kupili vlastitim novcem. Gdje je tu dobrobit čovječanstva? Gdje li su besplatna računala za škole ili hrana za Afriku? Zašto onda ne oplakujemo šefa kuhinje koji je svojim jedinstvenim te inovativnim pristupom stvorio savršenu poslasticu zamijenivši jedan začin. Obične ljude će oplakivati njihov krug ljudi, a 'velike' ljude ćemo oplakivati svi, kopi/pejstajući tuđe statuse na svojim profilima čvrsto se držeći 140 znakova statusa, pri čemu smo vrlo hip dok to čitamo na svojim gadgetima.
Pitanje koje slijedi jest kako preživjeti gubitak bliske i voljene osobe te što očekivati od vlastitih emocija u tom razdoblju.
Neočekivana smrt u obliku prometne nesreće, nagle bolesti (npr. srčani udar) ili ubojstva teže se podnosi, tj. preboli od slučaja kada netko umire kroz mučnu i tešku bolest. Razlog tome je nepripremljenost uma na takav scenarij i, dakle, činjenica da to nismo očekivali. Kada netko naglo umre, žalost je povezana s poražavajućim gubitkom, a ako se radi o nekome bliskom, tada je bol nadaleko i neopisivo veća.

Očekivane reakcije

Možda ćete se osjećati kao da gubite razum, nemate kontrolu. Šok, tuga, bijes, manjak samopouzdanja, praznina, usamljenost, tjeskoba, očaj – najčešće prolaze kroz nas, a neki bi mogli osjetiti i dezorijentaciju te mentalne blokade. Unutar prvih tjedan do deset dana od gubitka biste mogli sanjati tu osobu, osjetiti njezin miris ili ih čak osjećati kao da su pored vas. To su apsolutno normalne reakcije koje treba očekivati.
Također bi mogli patiti od nesanice, gubitka apetita, ali i straha od nepoznatog jer budućnost odjednom nosi sasvim drukčiji scenarij od onog koji ste zamišljali. Bol u predjelu trbuha, probavne smetnje, gubitak daha, ali i iznenadni te nekontrolirani napadaji plača mogu biti vrlo česti i također su, nažalost, vrlo normalne reakcije. U slučaju da bilo koja od navedenih psihofizičkih reakcija potraje dulje, svakako posjetite liječnika.
Treća, nimalo manja kategorija je duhovna reakcija. Neki će se pitati koji je uopće smisao života, preispitivat će vjeru, a poneki mogu zastraniti na koju god stranu bilo. Apsolutno je potrebno potražiti pomoć, bilo onu duhovnu u nekoj od vjerskih institucija koje ste član ili se jednostavno obratiti liječniku opće prakse koji će vas uputiti na razgovor s psihologom, a pomoć možete potražiti i na internetu, ali tada odlazite samo na provjeren stranice i/ili forume.

Tugujte. Dajte si vremena. To razbolje nema fiksni datum kojega se trebamo držati. Bitno je dati si slobode i vremena za tugu – svi će to shvatiti i biti vam pri ruci; nemojte se bojati tražiti pomoć, to nije znak slabosti.
Neki će možda nabaviti kućnog ljubimca – ribicu, kornjaču, mačku ili psa. To može biti vrlo dobra ideja.
Bit će boljih, ali i težih dana - naročito tijekom obljetnica, rođendana, blagdana i ostalih vama bitnih dana – tada bi se bol i tuga mogle itekako vratiti. Otvorite im vrata i dozvolite da emocije prođu kroz vas.
Neizrecivo je bitno da se brinete o sebi. Ako imate djece, ne bojte se pričati s njima. Ne držite ih u neznanju ili laži, djeca su puno snažnija nego što izgledaju – bitno je da im loše vijesti kažete na pozitivan način. Zaboravite apokaliptične urlike narikača koje su se usred sprovoda bacale u grob za mladim i zelenim pokojnikom od 92 godine.
Svakako izbjegavajte donošenje velikih i bitnih odluka ako je ikako moguće. Budite sami svaki dan i šećite, radite ono što ste i inače voljeli raditi tijekom slobodnih dana od posla, skuhajte ili zamolite nekoga da vam skuha fino i omiljeno jelo, čak i ako vam je apetit ravan nuli, legnite i meditirajte ili pokušajte zaspati. Dajte si vremena da prebolite gubitak bliske osobe.
Smrt je dio života i nitko od nas ne živi vječno (pa čak ni Elvis) te je upravo zbog toga važno živjeti onako kako bi preminula osoba htjela da živimo i što bi je činilo ponosnom na nas za života.